Skip to main content

Full text of "Život i rad Pavla Stoósa, hrvatskog pjesnika i svećenika: uz stogodiňjicu ..."

See other formats


This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's Information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 



at |http : //books . google . com/ 



cS/ai/ č^€^, /3, fyj 



<VARD COLLHC.H LIHRARV 



Bought with theincome of 

THEKELLERFUND 



Bequeathed inMemoryof 

JasperNewton Keller 

Betty Scott HenshavvKeller 

Marian MandellKeller 

Ralph HenshavvKeller 

CarlTilden Keller 




I 

II =Žll/OTIWlj. 
P'\UW 5T005A 



vfl I 51" 




. RUJMR tOU7. UD>' 



DR. STIFPfiN nf?TNeft 



m 




(fii "J 



4'>^?-n/ 



Sb^ 



/'e^'T^ - 



xv= ZIUOT I RAD i 

'AULA 5T065A 

HRUftT5K0Q PJESNIKA I SUECENIKH .-; : 

(01. 



// 



UZ STOQOPiSNJU OBUETNICU NJEQOUn 
ROi^ENJfl I OTKRILA SPOMEN -PLOCE 
= 22. RUJNA 1907. U PUBRAUICI == 



ritlRCDIO 



DR. STJEPAN ORTNER 



^MgL 



SA SLIKAMA 



190 



ZflQREB 1907 

IZDANJE KNJIŽARE I PAPIRNICC U KORIST KLUBA 
= (iRILO-MCTODIJSKin ZIDARA (5lMUNI<^ 1 DRUQ) = 



TISAK ANTUNA 5CM0LZA 







/Eč^ 



V 




Pripomcnak. 



Mjeseca lipnja t. g. ,,članovi družbe hrv. 
Zmaja'* jednoglasno prih vatiše moj 
prijedlog, da se zaslužnom hrvatskom pjesniku 
i svećeniku Pavlu Sto6su — drugu, prija- 
I telju i pomagaču Ljudevita Gaja, koji se javio 
[pjesmom, još prije narodnog preporoda — po- 
digne spomen-ploča u Dubravici na kući u 
, kojoj se rodio. 

Budući da se pri toj prilici osvježuje iz- 
minula stogodišnja obljetnica njegova rođenja, 
odlučio sam pribrati i u knjizi izdati, što je znano 
životu i radu njegovu. Pri tome nijesam žalio 
truda i vremena, samo da priberem, što se 
pribrati moglo, i to evo iznosim u ovoj knjizi. 
Knjizi sam dodao probrane Stoosove pjesme i 
druge sastavke. 

-.ili - 



O Pavlu Stoćsu pisao je u »Katoličkom 
listu c g. 1862. Nikola Folnegović, u »Glaso- 
nošic g. 1862. Gjuro D e ž e 1 i ć, u »Viencuc 
g. i883. Radoslav Lopašić, u »Albumu gla- 
sovitih Hrvata € Milan Grlović i napokon u 
»Preporodne Dr. Gjuro Šur|min. Ovi sastavci 
služili su i meni. Osim toga pribrao sam pri- 
lično i novoga materijala, koji mi je dobro došao. 
. Zato najljepša hvala svima, koji su mi čime 
pomogli napose sadašnjem župniku u Pokupskoro 
V. g. Janku Rogozu. 

Predajući ovu knjigu na ruke hrvatskoga 
naroda, iskreno želim, da je rado u dokolici 
uzima u ruke, jer će u radu Stoćsovu naći uz 
utjehu i mnogo pouke u ljubavi i radu i pobude 
za rođenu grudu i materinsku riječ. 

U ZAGREBU, 22. rujna 1907. 

Dr, Stjepan Ortner. 



— IV - 




c^a^t^^^^ ^<ćyj^ 



J^^^^>-ci!xr 





Paoao Stoos. 

(1806.— 1862.) 

U noći mi lučemica 
U zoru sjaše danica 
Kad sipah iskre čustva mog 
Na list do lista u sveti slog. 
Mom rodu, da se u grudi, 
K prosvjeti ljubav probudi, 
Da s tople neba iskrice 
I proste crpe žar kolibice. ** 

Pavao Stođs. 

fna njivi, što je otadžbinom zovemo, sije se i žanje. 
Mi žanjemo, što su sijali naši vrijedni pretci, a si- 
jemo, da što žanju naši potomci. Jedno i drugo, ako je 
praćeno čuvstvom zahvalnosti stvara potrebne dobro- 
čince narodu i domovini. Zahvalnost je rajsko bilje — 
i kako pojedinci ljudi tako i cijeli narodi dužni su 
svojim dobročincima uvijek zahvalni biti, njihovu uspo- 
menu štovati i svježu potomstvu predati. 

Jednu takovu uspomenu osvježujemo sada u znak 
stogodišnje obljetnice od srećnog onog časa 
po domovinu Hrvatsku, što je u ljupkoj zagorskoj po- 
tieušici u Dubravici ugledao svjetlost bijeloga dana 
— Pavao Stoos, skrban i oduševljen radnik na 



- V — 



njivi narodnoj, rodoljubni pjesnik, uzoran svećenik naj- 
vjerniji drug i pomagač preporoditelja Ljudevita 
Gaja. 

Iz dragog seljačkog doma, na kom će se o t k r i- 
ćem spomen-ploče dati pošta nspomeni jednome 
od prvih sinova hrvatskog naroda — napose našeg 
Zagorja — izišlo je narodu na rabotu pravo narodno 
dijete, puno biserja uma i srca, da njim možno kasnije 
posluži dragoj ali tužnoj domovini. Iz zagorskog luga 
prhnu slavuj krasni na milotne brežuljke što ga okru- 
žuju. Tu sa visa, otkud vida ima, naslađuje oči po di- 
votnoj onoj dubravi svoje domaje i po svim stranama 
mile domovine Hrvatske i susjedne Štajerske, da ih 
spozna pak da kasnije slatko narodu poje kao slavuj 
s jelice i gorske grančice svoje: o domu i rodu, o lju- 
bavi i slozi, o junaštvu, o narodnosti, o slobodi, da 
svojom pjesmom budi veliku i toplu ljubav za temeljima 
narodnim, za rođenom grudom i miaterinskom riječi. 
Ne zaboravimo nikad, da smo baš u njegovim pjesmama 
našli zalog bolje budućnosti, jer se on javio u času, kad 
je bio narodu hrvatskomu najpotrebniji u prvo naj- 
zanosnije doba preporoda (1835. — 1843.), ^ ^ prije. 

Kako se već u malena Pavla razvijao sveti žar 
domovinske ljubavi, ljepše nego bismo mi umjeli, riše 
nam sam u svojoj pjesmi „Domovina* .. kada veli: 

Oj hrvatske krasne gore 
Je li sviet što ljepšeg zmore? 
Vi ste očim mojim mile 
Negda prve se otkrile. 

Komaj s zipke ziđem diete 
Kad na vrhe vaše svete 

- VI — 



Nesla me je dobra mati 
Da navčim se vas poznati. 

Blažen breg, na kom je stala, 
Gdje na rukah me držala 
Kazajuća mi nizine. 
I dalekih gor planine. 

Na koncu dirljive ove pjesme pita Pavle majku 
svoju : 

Bu li mamo — ova Tvoja 
Domovina kada moja, 
Gdje se sve u Bogu ziblje, 
Trava cvete, drevlje giblje? 

„B ude'" reče i od hipa 
Domovine v srce kipa 
P r i j e 1 s e m, o majko mila, 
To je vse tva ljubav bila. 

Već ovi nam stihovi nježne pjesničke duše govore, 
kaki će to dobri vojak domovini biti. Ure i dnevi pre- 
živjeli na ognjištu narodnog življenja svoga rodnoga 
kraja obilno su utjecali na pjesničku dušu našega Pavla. 
Ako i otrgnut od ovoga mjesta rođene grude tisuće i 
tisuće puta kad mu ponestalo poleta i snage dolijetale 
su njegove misli do grude narodnog vrela, do onog 
rajskog kraja te našle ono, što ga je jačalo i odušev- 
ljavalo žarom svetim za sve dobro i lijepo hrvatskoga 
naroda. Evo kako sam kazuje u pjesmi ljubav i čeznuće 
za rodnim krajem : 

„A h gdje si rodnog mjesta kraj 
On žive vjere zavičaj? 

- VH - 



A h g dl j e s i g* d j e s i m i 1 i c V i e t 

S mog perivoja mladih liet. 

Još ona polja, doline 

J livadice nevine 

Zrak čisti i gorice slast. 

Ozašt'ostavih t^, za tu prepast." 

Dokazuje to Pavlov sav život i sav njegov rad i 
nastojanje, koje želimo uz ovu narodnu slavu osvježiti, 
te izvršiti dužnost zahvalnosti spram uspomeni muža, 
koji je stupao i svim žarom pjesničke duše radio riječju 
i činom u prvim redovima onih muževa, koji su počeli 
pjesmom i govorom buditi hrvatski narod iz narodnog 
mrtvila, muževa, kojih ide čast i slava za sva vremena. 
Zato im je i I. K o z a r a c uskliknuo : 

Slava njima, koji iz sna 
Hrvatsku nam probudi še, 
Koji vatrom srca svoga 
Pol joj sv'jeta otvoriše! 

* 

Konac osamnaestoga i početak devetnaestoga sto- 
ljeća onaj je odsjek u vremenu povijesti hrvatskoga 
naroda, u koji mišlju najradije zalazimo, o svemu rado 
slušamo, još radije ispitujemo, jer osjećamo potrebu 
onoga oduševljenja, ljubavi i rada za naše dneve. 

Odsjek je taj u istinu odsjek tuge i radosti, mrtvila 
i probudjenja. Tužan, jer nam riše žalosno stanje do- 
movine potkraj i8. i početkom 19. stoljeća. Kad je na- 
rodna svijest, koja je preduvjet svakog pravog narodnog 
života, poluga društvene snage svakoga naroda, tvrdo 
spavala, te se je kao i narodni hrvatski jezik samo po- 
nješto čuvao u najnižim slojevima naroda. — 

- VIII - 



Tudjinština je potpuno gospodovala u svem javnom 
životu. Madžarska je htjela pomadžariti sve narodnosti, 
koje su s njome medjašile. Prvi na udarcu bili su Hr- 
vati. Teško je spominjati ali istinito, da su težnje Ma 
džara podupirali sami hrvatski plemići, od kojih 
su mnogi bili u rodbinstvu s madžarskim plemićima. 
Samo tako možemo tumačiti, da je sama županija va- 
raždinska god. 1830. zaključila, da se madžarski jezik 
ima uvesti u škole srednje, a sabor od iste godine, da 
se madžarski jezik uvede i u pučke škole, da ne može 
biti učitelj, tko ne zna madžarski. Djeca, koja ne znadu 
madžarski, ne će biti primljena u latinske škole. Ta- 
kova je tužna bila slika nekoć slavnt; države Hrvatske 
pod konac 17. i početkom 18. stoljeća. U takom ža- 
losnom stanju javlja se slijedeće god. 1831. Pavao 
S t o o s mlad, plemenit, idealan mladić-klerik, te 
tuži nad svojom domovinom u pjesmi ovim riječima: 

S kraljevinom skupa glas moj prohaja, 

Nit gdo u srcu se zato kaja; 

Narode druge svetlost opstira 

A mene crna senca potpira 

Drugom vre sunce svijeti po noći. 

Mu tmicu po danu pipat je moć. 

Narod se drugi sebi raduje, 

As menom sinko moj se sram uje; 

Vre i svoj jezik zabit Horvati 

Hote, te drugi narod, postati. 
Toj elegiji prvotni je naslov Nut novo leto, 
niati — sin — zor ja tiskana godine 1831., a ka- 
snije je preštampana u Danici g. 1835. pod naslovom 
Kip domovine vu početku leta 1831 . Po ovoj 
pjesmi, koja će ostati sačuvana u hrvatskoj književ- 
nosti u baštini kao najvjerniji dokaz i tumač onih tužnih 

- IX - 



vremena hrvatske domovine, kad joj je bilo da izdahnc^ 
upoznali smo iznaj prije svi Hrvati Stoosa, a upoznat 
će ga i potomci naši. U njoj plače iskren hrvatski do* 
moljub nad tužnim stanjem svoje domovine ali ujedno 
i njome budi sinove što spavaju, da se skupe pod jedan 
barjak, pod kojim će ići u boj za narodnost i slo- 
bodu domovine. U toj pjesmi opisuje domovinu 
kao kraljicu skinutu sa prijestola, koja sada kao pro* 
sjakinja traži mjesta, na kojima su hrvatski kraljevi obi- 
tavali, i plače njihovu sudbinu. Pjesma je ova ispjevana 
dakako u kajkavskom narječju i posvećena Josipu 
K uš e vicu, prabilježniku kraljevine Hrvatske i Sla- 
vonije, mužu vrlo učenomu i rodoljubnom, koji je gla- 
sovitom svojom knjigom : De municipalibus juribus et 
statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniac 
slavno branio pravo ovih kraljevina. 

Gaj nam pripovijeda, da je u Pešti 183 1. čitao taj 
tužni kip nekim Bugarima, koje je tako dirnula tužna 
slika kraljice, da su svi nad njome proplakali. 

Prije nego dalje podjemo na život i rad Pavlov,, 
treba da pomenemo ono, što nam je iz njegove mla- 
dosti poznato. Pavao Stoos rodio se g. 1806. 10. pro- 
sinca u malenom seocu Dubravici u župi R o z g o ko- 
taru klanjačkom u Zagorju od oca Martina i majke Ane 
rodjene N e m č i ć. Njegovi su roditelji bili slobodnjaci 
cesargradski i dosta imućni. No uza sve to nijesu htjeli 
darovitog P a v 1 a, koji je svršio pučku školu, kakova 
je bila u Rozgi, na dalnje nauke dati, već su ga pridržali 
kod kuće. I on ostane doma pastirom. Roditelji mu 
dali lijepu torbicu, o kojoj je rado i sam za života pri- 
povijedao. Domala se zasitio službe pastira, pak ne 
mogavši odoljeti želji za naukom, jednog dana g. 1821 
nestane ga. Otišao je s^m u Zagreb, našao zaštite i tako 



došao u gimnaziju. Kasnije je došao u nadbiskupsko 
SiFOtište, a odavle u sjemenište. 

* 

Svršivši svoje nauke odličnim uspjehom, bude dne 
i8. kolovoza 1833. zaredjen od biskupa Alagovića. Isti 
dan s njime zaredjeni su medju ostalima Josip K u n- 
d e k, Josip M a r i ć i Stj. M a t k o v i ć, prvi kašnje 
poznati hrvatski misionar u Americi, drugi i treći kao 
potlašnji kanonici zagrebački. Prvu je sv. misu čitao u 
župnoj crkvi svog zavičaja u R o z g i. Tadašnji vlasnici 
dobra Mokrice (Mikuletec) prirediše mu u čast sve- 
čanu gozbu. 

Već kao djak gimnazije počeo je slagati latinske 
pjesme. Prvu je štampao kao filozof, te se javno istaknuo 
latinskom odom u smrt biskupa Maksimilijana Vrbovca 
g. 1827., a zatim je pozdravio novog biskupa Alagovića 
i stupio 1828. u zagrebačko sjemenište kao klerik. Kao 
klerik ispjevao je g. 183T. i izdao kod 2upana u Zagrebu 
svoju tužaljku za banom Gjulajem pod naslovom 
Noć hrvatske zemlje. God. 1832. opjeva imenovanje 
kanonika Paleščaka, a g. 1833. oplaka smrt najznanjeni- 
tijeg hrv. pisca i rodoljuba iz predgajevih vremona 
Tome Mikloušića: Glas kričećeg vu puščini hvr- 
vatskoga slovstva po smrti domorodca najdragšega To- 
maša Mikloušića i proslavi Protuletno slavoglasje prcč. 
g. Josipa Mihalića, zagrebačkog kanonika. U toj je 
pjesmi nastojao prikazat kakvo je bilo jadno stanje lite- 
rarno u Hrvatskoj. Odlikovao se lijepim uspjehom, pak 
su mu dopustili da svrši treći i četvrti tečaj 
bogoslovije u jednoj godini. Isprva je pjevao jezikom 
tudjim, u kojem je usisao u školi misli svoje, ah na- 
skoro poleti vila njegova i u ruhu slavenskom. Duh 
narodnosti i slavenske uzajamnosti prenu se iz dugoga 



XI 



mrtvila i obuze plemenitu dušu Pavlovu i njegovih nje- 
kojih drugova u sjemeništu i vani. 

Ako i ne znamo ništa izbliže o onim godinama, 
koje je naš Pavao proveo u šjemenišnim zidinama, mo- 
žemo već po Pavlovu radu zaključivati, da su i tu svje- 
tlucale prve iskre novih ideja. To više, kad znamo, da 
je Ljudevit Gaj već g. 1830 došao u sjemenište, 
gdje je našao vatrena bogoslova Pavla Stoosa. 

Pjesme, što ih je Stoos ispjevao kao klerik, ma 
bile i prigodnice, mladbmu su Stoosu pribavile još 
prije oficijelnog književnog preporoda hrvatskoga 
ugleda i priznanje medju tadašnjom inteligencijom. 

Stoosa najprije pridržaše kao kapelana u biskup- 
skom dvoru, gdje su ga vrlo voljeli, jer je bio jedan od 
najsposobnijih mladih svećenika. Uzato je bio vrlo 
marljiv, pak je izvrsno naučio uz m a t e r i n s k i jezik, 
latinski, njemački, madžarski i fran- 
c e s k i. Otada pa sve do god. 1842. kad je postao žup- 
nikom, vršio je on različne službe u Zagrebu. Bio je 
najprije 6 mjeseci kapelan i kateketa kaptolske pučke 
škole, upravitelj župne crkve sv. Marije, zatim zapri- 
segnuti podbilježnik i bilježnik duhovnog stola, te na- 
pokon od g. 1838. biskupski tajnik. Kao takova susre- 
ćemo ga u različnim župnim spomenicama kao pratioca 
biskupa Haulika kod potvrda. — Bio je 5 godina pro- 
fesor filozofima i propovjednik na akademiji od gon. 
1838.— 1842. 

Mlad svećenik svojom bogatom klasičnom naobraz- 
bom, poletan, vješt i okretan baš ovih godina izašao je 
na glas i svojim, radom poslužio ponajbolje svomu na- 
rodu. Može se reći da je svakom važnom činu po domo- 
vinu sudjelovao uz prvake narodnog preporoda. Gaja, 
Demetra, Vraza, Rakovca. 

- XII — 



Već g. 1834., kako je Vukotinović zabilježio, sastanu 
se u Zagrebu, na čelu dr. Lj. Gaj, Rakovac, V. Babukić, 
D. Demeter, A. Derkos, P. Stoos, Vakanović, Utješe- 
nović-Ostrožinski i Lj. Vukotinović na višekratne dogo- 
vore i konačno ustanovljenje rada svoga. 

Njegove su domoljubne pjesme pune duha, pune 
vatre i ljubavi za rod i slobodu, budile narod iz duševna 
sna i raspirile iskru pravoga rodoljublja. Izvan svake je 
sumnje, dia su ponajviše Stoosove pjesme u Hrvata pro- 
bile put do narodne svijesti i uspirile u njih onaj 
žar, koji se je kasnije tako silno pojavio u riječi, pismu 
i djelu. 

O toplo njegovo srce i prvaka Ljudevita Gaja, tih 
dviju naših Zagoraca, upalila se srca mladih Ilira u sveti 
plam domovinske ljubavi. Tu se svak natječe, da što 
može prinese na oltar domovine. 

Cim je Gaj pokrenuo svoje novine, eto i Stoosa 
u njegovu kolu kao proroka narodne sloge. Osobito 
valja istaknuti, da je Stoos nastojao da domorodne 
pjesme što više prodru u narod. Da se širi pro- 
svjeta u narodu, diao je više puta oduška i pobude. Kao 
tajnik i obrednik dvaju biskupa svojski se brinuo, da 
svećenstvo prigrli prve časopise, hrvatske. Njegova je 
ponajviše zasluga, što je biskup zagrebački preporučio 
svorato svećenstvu narodno knjištvo i novine, bez koje 
preporuke slabo bi prošli u ono doba svi narodni po- 
kreti i pothvaćanja. Veliku je brigu imao za klerike a 
sjemeništu. K njima bi dolazio, njih bi savjetovao. Oni 
b: se u svim važnim pitanjima na nj obraćali. 

Koliku je sebi privrženost stekao medju njima, do- 
kazuju zapisnici zbora duhovne mladeži, u kojima je za- 
bilježeno n. pr. mjeseca studenoga g. 1837. Danas bi 
pi očitan list, kojega društvu pisaše visokoučeni i časni 

- XIII — 



gospodin Pavao Stoos, bilježnik consistoriitma biskupije 
zagrebske i bi odlučeno, da mu se ima odgovoriti. Na- 
lazimo u programnim točkama različnih koncerata, što 
ih je priredila duhovna mladež u sjemeništu, po gdjc- 
koju pjesmu Stoosovu. Dokazuje nam napokon ovo 
oprosno pismo, kojim se filozofi t. j. klerici dijele od 
svoga učitelja. Pismo je pisano latinski, a sadržaj mu 

je ovaj : 

GOVOR, 
kojim se je sa poglavitim, veleučcnitii i velečasnim go- 
spodinom 

Pavlom Stoosom, 
svećenikom slavne dieceze zagrebačke, tajnikom pre- 
uzvišenoga gospodina biskupa zagrebačkoga i županije 
zagrebačke i varaždinske, prisjednikoii sudbenoga stola, 
ekshortatorom, namjesnim profesorom religije, pre- 
re vnim patriotom, treće nedjelje poslije Uskrsa 
u ime cjelokupne akademičke mladeži najsrdačnije 
oprostio. 

Pavao Kamenar, 
slušatelj II. godine filozofije. 
U Zagrebu. 
Prepisao Nikola Gašparović, filozof 2. god. 
Foglaviti, veleučeni i visoko štovani gospodine, za nas 
sve najvećega počitanja vrijedni! 
Premda ja znadiem, da meni kao najneznatnijemii 
izmedju učenika nedostaje, pače posve manjka one rje- 
čitosti, kojom bismo Tebi mogli iskazati dužnu za- 
hvalnost, nuka me ipak srce, da Ti barem nekoliko riječi 
prigovorim. 

Došao je na im;e onaj dan^ gdje treba da Tebi, pre- 
vri jedni mužu, naše zahvalno srce otkrijemo, te da se 
u svoj odanosti sjetimo neumrlih zasluga Tvojih prema 
svim nama. Premda znadem, da svojim slabim rječima 

— XIV — 




B 

c 

C 
3 



O 
Đ 
•a 

'c 

c 

3 



ne mogu dovoljno ocijeniti Tvoje zasluge, ipak za.- 
htijeva pravednost, da na vječna vre- 
mena pjevamo Tebi hvalu i da Ti se di- 
vimo. 

Ne spominjem ovdje Tvoga divnoga poznavanja 
povjesti, niti Tvoga promicava duha, kojim iz daleka 
predviđaš budućnost te joj divnom »^jegurnošću predu- 
srećeš, ali ne mogu dovoljno prodičiti 
Tvoju razboritost oko uzgoja našega i 
Tvoje očinske brige, koja je tolika, da Tvoje veliko i 
ustrpljivo srce ni od čega ne zazire. Ništa, što se tiče 
odgoja i upućivanja na valjano vladanje, ne može Tebi 
tako veliko i teško biti, a da bi izbjeglo Tvojoj razbori- 
tosti i budnoj zabrinutosti. Kao pravi otac vodio si nas 
te nas vodiš putem pravde i poštenja; Tebi imademo 
zahvaliti, što mi, koji smo proizišli iz tmine neznanja, 
uživamo ovo svjetlo. 

Primi, mužu prevrijedni, čuvstva našega nježnoga 
i zahvalnoga srca, čuj dostojne riječi štovanja i hvale, 
živi još mnogo godina, odlikovan svim 
darovima duha, kojima kao Sunce sjajiš 
pred ostali ml a. 

2ivio na diku slatke domovine i na korist mladeži 
ilirske? Bog dobri i veliki udijelio Tebi u nebeskoj 
otadžbini dostojnu plaću za sve brige i svako mukotrpno 
nastojanje Tvoje! S Bogom dakle, s Bogom! Zadrži 
na? u miloj uspomeni, usrećujući nas svojom dobro- 
hotnom ljubavlju! 

S Bogom! 

Znao je Stoos, kao i njegov drug Gaj, da treba na 

mladež u sjemeništu pripaziti kao na zjenicu oka svoga, 

jer će to biti ponajjače rasadište ljubavi i sloge svega 

naroda. Kojim oduševljenjem je pozdravljala sjemenišna 



mladež, kad je dolazio k njima Gaj — ne da se opisati. 
A sve to ima svoga začetnika u našem Pavlu, koji je 
za cijelo još kao bogoslov drugove pripravljao, a i kas- 
nije putio. Dva su sina, dva bisera, što su iz naših kra- 
jeva, iz ovog najljepšeg kraja domovine Zagorja, došla 
sporazumna u svakom radu, na svakom putu za dobro 
svoga naroda. To su Gaj i Stoos. Oni shvatiše prilike i 
potrebe hrvatskog naroda i prema tomu udešavaju svoj 
rad. 

Kad se počela izdavati „Danica*', uz Gaja vidimo i 
S t o o s a. 

Već godine 1835. objelodani on u Danici (br. 3) 
spomenutu elegiju Kip domovine, zatim pjesmu Put- 
nik domovini. Njegov putnik je Hrvat, koji traži 
svoju majku, štono ju je žudio već mnogo godina. 
Majka mu na grobovim sinova traži pomoć, a on kliče: 

Mrtve prosiš, a ja živem, 
Draga, nis li ja sin tvoj! 

Na krilima svoga sokola hoće da poleti svojem 
domu i d'a moli svoju majku, neka mu oprosti, što ju je 
zaboravio. Osjeća sin putnik svoju krivnju nenapretka u 
domovini, gdje već kljuje ptica koru, pa pita: 

Sivi ori i, zakaj daste 
Naših plodnih kinč goric 
Domovine stare hraste 
Skljuvat od po š kodnih ptić? 

Nježno prikazuje tužnu majku, koja skriva svoju 
tugu, a on pita cvijeće, tamne pute, neka mu to pro- 
tumače. Boli ga, kad dodje svom domu, gdje mu mjesto 
vrtova stoje šume, i njemu : Vse je stran jsko,. 

- XVI - 



ka mgodstanem — glas domaći tvtdo spi, 
Vu tom mestu neposrnanem jpš me zver 
kagod vmori. Ne će tmine, ne će zatora svoga, vec 
hoće sunčani trak, da razbije tminu. Eto Danice, koja 
mu kaže put i svijetli, visoko Hrvatima, pa će dati i 
zoru; kad zora svane, sinovi će u slavenskom gaju 
majku svoju postaviti „v zlatnom krilu na stolicu neg- 
dašnju. Stoos m'ajci donosi tugu svoju radi nehajnih!, 
sinova, a veseli se, da je bar sada došla Danica, koja 
će zalutale dovoditi na pravu. stazii u. slavenski gaj. U 
Danici od iste g. 1835. nastavlja pjesmama: 

Spjev na dan rddjenja Franje I. i kasnije Plač vile 
hrvatske nad smrću kralja Franje I. Iza ovih javljaju 
se njegovi Z e r j a v i, u kojima hoće pjevati u visi-, 
nama ne obazirući se na djecu, što viču na njih t. j. 
ne obazrući se na one ljude u Hrvatskoj, koji nijesu 
bili zadovoljni sadašnjim radom oko knjige ne razbi- 
rajući; kamo vode ovi trudi. Ovom je pjesmom htio 
svoje prijatelje potaknuti na dalji rad. 

Lijepa mu je pjesma, koja je izišla iste godine u 
Danici : Ptica u krletki, kojom uspješno vojuje 
za slobodu. 

Mora se priznati, da su se Stoosovim pjesmama, 
koje su izašle u prvom godištu „Danice" rasplamćivala 
u svakoj zgodi i prigodi srca hrvatska. 

U ovoj Danici ima Stoosovih sastavaka i u prozi, 
kao što i kasnije u Narodnim Novinama. 

Cim je Gaj stao upotrebljavati u svojoj Danici novi 
pravopis, javi se i Pavao Stoos, jedan od vatrenih po- 
bornika nove misli u Hrvatskoj, a možda i zato, da kao 
svećenik uputi svoju braću u cijeli novi položaj Hrvatske. 
Tim povodom napisa: Bratinska reč gledeč na osnovu 



Pavao Stoos. — XVII 



starinskoga horvatskoga pravopisa. Tu govori o za- 
jedničkom imenu „Slavenci" sinovi zajedničke majke; 
„S 1 a V e" te ističe, đa se imena kao Hrvat, Srbin, 
Bugarin itd. samo onda pravo razumiju, ako im se 
doda ovo samostavno ime. Medju . najbližom braćom; 
zagovara književno sjedinjenje. Tu on oduševljeno zove: 
„Hajde, braćo, prinesite svaki nješto od 
svoga na žrtvenik, pak da poslije žrtve 
braća, koja se dosada ni jesu poznavala. 
Ne idite, braćo, dalje sami, svaki daj od 
svoga, pa će dobro biti. Ne treba puka za- 
nemarivati. Svi smo zapravo jedne matere djeca. 
Stoos živo nastoji oko toga te se nada. da će ipak 
jedan put svanuti zora i onima, kojima 
je dugo noć zastirala^obzorje prosvjete 
i rada. I razumno narodno dijete misli i ćuti samo 
za dobro i unapredjenje svoga naroda. Zato u njego- 
vim riječima nalazi topli poklič najmladje hrvatsko 
narodno društvo za pučku prosvjetu. 

U godišnjaku Danice od g. 1837. nastavlja Stoos 
pjesmom Ja i tužna vila. Ta vila tužna govori : 

Sto da sunce mene grij a, 
Mome duhu kad ne šija 
Sto su gore, što je more? 
Sto potoci su duboci, 
Kada moj svijet sretan nije? 

A taj svijet nije zato srećan, jer -e razum zametava, 
tupost pak uzvisuje, pošteni glas plijeni, krepost tlači, 
a rajska luč prosvijećenja pači. Zato čezne nadom, da 
će pakost nestati. 

U Danici g. 1839. izašla je čestitka kralju Ferdi- 
nandu i „Grlić a" ili opjevana narodnost naša, za koj« 

- XVIII - 



pjesmu ističu, da je neprecjenjivi biser u svem novora 
pjesništvu onoga vremena. Sadržaj je ove pjesme ovaj: 
U visokoj strmoj gori sjedila je jednom grlica na 
stotinu i stotinu godina staroj jeli. Ona pjeva i zado- 
voljna je. Ovdje joj se prvi put otvori krasan pogled 
na ovaj divni svijet. Iz tananih šiba savito je gnijezdo 
njezino, u kojem ju je milo njihala majčica njena. Iz 
usta majke svoje nije uvijek zrna dobila, već pijesak, 
koji je bio uz potočić bistre vode. Tu i tamo nade po 
koje zrnce u prahu — uzme ga i poleti natrag. Ugledala 
se u majku svoju — pjesnik pjeva : 

„T vrdom hranom tvrda krila. 
Cistom vodom čisto telo, 
Vrelim gniezdom srce vrelo 
Od majke sam ja dobil a." 

Sto su tuđe ruke teškom mukom obradile, nikad 
nijesam žudjela za onim. Vidjela sam doduše zlatno 
klasje u polju, ali nikad na nj ni pomislila nijesam. Mogla 
bih doista oteti silom tuđe dobro, ah što bi načinila 
moja majka, kad bi tuda sila meni gnijezdo oduzela, a 
možda još i skupocjeni život. Ja sam posve zadovoljna 
s onim", što po putu nađem medu praškom, u tuđeg 
sam se uvijek klonila i klonit ću se. Usput nađem dva 
tri zrnca i poletim u šumicu na najveće drvo, pjevam, 
a lugom, koji je pun tuge, razlijega se pjesma moja. 
Kad sam ja žalosna, sve je žalosno u domu mome u 
šumici! Tužno jaukanje i jedva dođe do druge gore. 
Tu živi sok6, pružio je krila i tuži povrh gnijezda. A 
kad slavuj ustane ' — svu braću probudi svojim miliro 
glasom iz tvrdoga sna. 

Ptičice svakojake — svaka pjeva pjesmu svoju. Uz 
cvijeće brižno oletava pčelica. Mravljica putem trči - — 



XIX 



s\e zarod svoj živi i umire. AH eto iznenada 
kao iz vedra neba grom nješto zašušti, slijedi stope zvje-; 
radi — grlica zašuti — posve umuknn. Spazi tu rieiman 
— to je „zverar". Iz daleka je zabludio ovamo, da ubije 
onog, čije stope slijedi. Ali gle, samo sjenu vidi, ne 
vidi plijena; svaka grančica, svaki listić na grančici 
smete ga. Očajan stane puhati u svoj lovački rog, šumom 
se jeka odbijala. Sam je sebi mnogo straha zadavao. 
Sve je to promatrala grlica, sjedeći i pjevajući na gran- 
čici maloj. Pjev njezin rasrdi lovca. Skinuvši pušku, na- 
peri je prama grlici, koja je imala mlade u gnijezdu,*ali 
time nije se dao smesti. Ali što se dogodilo? Puška 
pukne, razbije se i ubije lovca samog, razmrskala mu 
čelo. Ostao je mrtav, dok grlica hranila i krijepila je 
dalje svoje hllade. Ovom pjesmom nam divno pjesnik 
pokazuje narodnost. 

Otkad postoji koji narod postoji i, narodnost nje- 
gova. „Narod bez narodnosti jest tijelo bez kosti." Na- 
rodnost je narodu ono, što je čovjeku duša. Čovječje 
tijelo bez duše nema života ni narod bez narodjaosti. 
Narod, koji ne l)i imao narodnosti svoje, bio bi rob. 
Narod, kpji se ne jagmi za tuđim, pa makar; bip i siro- 
mašan, uvijek je sretan, jer ima ono, što mu je naj- 
milije —^ narodnost svoju. Istina, narod, koji je jači, 
rado bi nad slabijim gospodario. Pa to se i dogodi, 
ali prije ili kasnije stiže ga ono, što je stiglo i lovca, 
koji je nanišanio na grlicu, a ubio sebe. 

Pavao Stoos kao vjeran drug Gajev bio j< 
jedan od glavnih predstavnika političke savfemene poje- 
zije u ono doba. On u stihovima hoće da predoči> |to 
je Zagreb sa svojim Ilirima držao, da će se moći pro- 
vesti. To nam tumače dvije njegove pjesme, koje stt 
izašle u Danici g. 1840. Prva je „Molitva do mQ-. 

— XX — 



roca", koju je i Senoa uvrstio u antologiju hrvatskog 
pj^ništva i „Poziv u ilirsko kol o". U prvoj 
pjesmi već je u dnevnoj borbi, koja traži od naroda i 
(Hl Boga, da nam ono ne pogine, stoje naše 
od starine. U krasnoj pjesmi Poziv u ilirsko 
kolo opjevao je potpuni ilirski program. Tu je kazao 
sve, što je ilirstvo u Zagrebu imalo reći i sebi i svima, 
koje je pozivalo k sebi. Već prvom strofom : 

U ilirsko kolo mili 
Vratite se srodni puci. 
Sto su stari gvoždjem bili 
Nek su duhom sad unuci, 

u kojoj je istaknuo i simbol ilirski; politički isticaše 
pjesnik što valja činiti Hrvatima Slavoncima . . . ; kad se 
svi ovi nad ju u jednom kolu, tad će iščeznuti ona tmina/ 
koja je kolo razdirala a rodit će se i četvrto kolo majke 
Slave. Prvo neka vodi Rusija, drugo Poljska, treće 
Ceska, a četvrto neka povede duh ilirski. Njegove su 
političke pjesme nešto veličanstveno, a napose Poziv 
u ilirsko kolo, iz koje se kao motto rado uzima 
i ona kitica, koja glasi: 

Samo sloge duh jedini 
Budenašaopćadika, 
Angjeo mira medju sini 
Jednemajkeijezika. 

U Danici od iste godine uvrštene su njegove pjesme: 
I- j ubav carskog junaka prema svojoj majci pri 
odlasku na vojsku i Amazonski srca odziv 
miadih sestrica ilirskih uz ljubav bratca 
navojsku odilazećega. 

Za ove zadnje pjesme napisao je Stoos sam napjeve. 

- XXI - 



Napokon se nalazi u Danici istog tečaja i druga pro- 
gramna pjesma Stoosova : Naša slogaje od Boga; 
Potonji godišnjaci Danice donose takodjer po gdjekoju 
pjesmu Stoosovu. God. 1841. ugleda svjetlost Lav 
ilirskipred bitkom kod Siska 1593. 

God. '1842. Pjesmas likom iz Kreutzero\'ć 
opere „Z a k 1 e t v a". 

G. 1844. Prve misli u povratku zdravlja 
Tužnauspomenai osobito lijepa čuvstvena pjesma 
jest Slava Zagrebu. Godine 1845. ispjevao je 
pjesmu Domorodna Matica braći Cehom i osta- 
lim svojim prijateljem, gdje na početku zadnje kitice veli: 

Tako rod naš popeljajmo 
U prosvjete crkvu dragu. 

Ovo bi bile u glavnom njegove pjesme ove ruke. 
Želimo li o svim ovim pjesmama ma i najstrože suditi, 
moramo priznati, da su mu pjesme pune duha, — pune 
misli, slika poleta i topline. Naravno, da imia glede 
forme 1 prigovora. On kao rođen kajkavac, nije dobro 
znao ni akcenta, ni jezika, pak mu gdjekoji stih hramljc. 
Osim toga mnoge su mu pjesme preduge. No ništa zato. 
U njegovim se pjesmama odrazuje ipak glavno, što mi 
od pjesnika tražimo : iskrenost u osjećanju, jer bez iskre- 
nosti u osjećanju nema pjesme u pjesnika. Njegove su 
se pjesme izvile iz njegove duše prirodno, pak su velikom 
silom djelovale. A i danas svakomu su drage. Uz to 
treba uvijek držati na umu vrijeme, kad se Stoos javio. 
No Stoos se istakao osobito pjesmama prigodnicama, 
kojih ima sva sila. Kao prigodni pjesnik bio je bez 
premca. On nije propustio ni jedne važnije zgode, da 
svojom pjesmom ne proslavi zaslužne ljude 1 ne poda 
narodu pobude. Kad je n. pr. g. 1841. J. Kollar ne- 

— XXII — 



Rađano došao u Zagreb, prirediše domoljubi 
krasan banket u Streljani. Stoos je odmah ispjevao 
krasnu prigodnicu. Isprva je svoje prigodnice slagao 
latinski, kasnije hrvatski, a u nekim slučajevima i la- 
tinski i hrvatski. Još god. 1834. ispjevao je u latinskom 
jeziku pjesmu u čast pedesetgodišnjice misništva biskupa 
A 1 a g o V i ć a. 

Godine 1835. Slavospjev Stjepanu P o g 1 e d i ć u 
novom župniku zagrebačkomu, u kojoj reče: 

Slatka krepost bu ostala, 
Tmični nigda.r grob poznala. 

Zatim je ispjevao : Posljednji s Bogom 
pokojnom J u r j u 2 u n i ć u, m a š n ik u. Go- 
dine 1838. prigodne pjesme Nikoli Zdenca ju i 
Na mnoga ja ljeta Jurju Hauliku, biskupu 
zagrebačkomu prigodom u m j e š t e n j a. G. 1839, 
prigodnica : Tuga ilirskih vila na grobu J u 1 i- 
jane udove Gaj u 73. godini dobe svoje g. 1839. 
18. prosinca preminuvše. 

God. 1840. Slavi Jurja HauHka prigodom godovna, 
Na 70. rodjendan grofa Janka Draškovića, la- 
tinsku odu prigodom umještenja Haulikova kao namjes- 
nika banske časti. 

Godine 1841. Pozdrav Janu Kollaru kano veli- 
komu pjesniku i uzajamnosti sveslavjanske neumrlomu 
spisatelju na dan proslavljenja njegove nazočnosti u Za- 
grebu 14. rujna 1841. 

God. 1842. Domorodni naKlon arkiher- 
cegu Albrehtu. Obje ove dvije potonje uvrštene 
su i u Danici. 

Kad se Gaj u srpnju 1841. prvi put vratio iz Dal- 
macije u Zagreb, pozdravi ga Stoos zanosnom pjesmom : 
»JzZagorjaod prastara Ceha, L eha, Meha 



— XXIII 



L 



grada, Zviezdo kom se liepa otvarasvim 
ilirskim vilam nada!" koja je tako rasplam- 
tjela mladog L i s i n s k o g a, da ju je smjesta uglazbio 
i upravo po njoj prvi put izašao na glas kao narodni 
glazbotvorac. Ta se pjesma pjevala Gaju u serenadi i 
oduševjela je sva srca. Kasnije joj je podmetnut De- 
metrov tekst „Prosto zrakom ptica leti". Konac gornje 
pjesme svršava ovom krasnom strofom: 

Kruna trune, tati zlato 
Cesto ugrabe, a nad svime 
Viekom svietu je poznato 
Samo činom slavno ime. 

Iste godine 1841. 25. kolovoza ispjevao je Stoos 
prisutnom Gaju u Psarjevu u Krapini u veselu društvu 
i drugu pozdtavicu. Toga se dana u tom kolu rodila 
i misao o hrvatskoj surki i crvenkapi. 

Imade od Stoosa i po koji manji sastavak u prozi a 
najznatniji je onaj „Govor prigodom 200-ljetne uspomene 
smrti najglasovitijeg ilirskog pjesnika Ivana G u ri- 
đu 1 i ć a, što ga je Stoos držao 20. prosinca 1838. u 
crkvi sv. Katarine u Zagrebu te se nalazi otisnut n 
Danici i u posebnoj knjižici. U tom govoru raspravlja 
misao: Nemojte se uplašiti od onih, koji 
tijelo ubijaju i zatim nemaju više što da 
učine. 

Ovime, što smo dosad spomenuli, bilo bi i dovršeno 
Stoosovo djelovanje ovkraj Save, jer ga već god. 1842. 
iza Ivana Draganca, koji posta kanonikom, na 
vlastitu želju zapade župa u Pokupskom, u kojoj 
mu je bilo sudjeno ostati sve do smrti t. j- 30. ožujka go- 
dine 1862. 2upa Pokupsko stoji pod pokroviteljstvom 

- XXIV — 



nadbiskupa zagrebačkoga a bijaše obično prelazna stacija 
za profesore ili tajnike biskupove, jer su malo 
ne svi postali kasnije kanonicima. Još prije Draganca 
V u k a s o V i ć (1795), M. Hervoić, Marko Ma- 
tranović (1815.), Briglević Ivan (1816.), Ivan 
Kralj (1821. — 1823.) kasnije biskup. 

Samo mjesto stoji u osami, kraj obale Kupe, medju 
najvećim šumama u banovini. Udaljeno od Velike Go- 
rice blizu 40 kilometara. Župa broji preko 4500 duša, 
a raštrkana je u 14 sela : Augu stanova c. Cerje 
(kapela sv. Petra), Cvetnić brdo. Degoj, G 1 a d o v e c 
(kapela Triju kralja), H o t n j a (kapela sv. Duha), Lu- 
kinić brdo, Opatija, R o ž e n i c a (kaoela Triju kralja), 
Strezoj, Sestak brdo, S t e f a n k i (kapela sv. Jurja i 
Zgurić brdo. 

Tu nalazimo novo polje obilnog rada korisnog dje- 
lovanja Pavla Stoosa. Namiče se pitanje, zašto je Stoos 
iz glavnoga grada iz duševnog središta dombvine, od 
svog kola prvaka ilirskih s tako važna i uplivna mjesta 
kao biskupov tajnik htio ići u osamu Pokupsku. Bit če, 
&d je mislio, da to dugo biti ne če, pa če se opet vratiti 
medju svoje ilirske prvake. Osim toga njega narodno 
dijete, vukla je zacijelo i želja, da ogleda svoje sile n 
duhovnoj pastvi u samom narodu, jer je, kako je po- 
znato, bio dosada neprestano u gradu. — I nije po- 
griješio, jer su njegove zasluge kao duhovnoga pastira 
u onom kraju upravo neprolazne. Iz temelja sve je 
ganuo: preporodio narod, obnovio stare, posagradio 
nove crkvice, pjevao crkovne pjesme, iste uglazbio, 
naučio pjevati djecu i sav narod onoga kotara. — Ne bi 
čovjek vjerovao, da je moguče ovakovo djelovanje ži- 
votu privesti, kao što je on učinio, da nije još živih 
svjedoka bivših njegovih sada starih župljana, koji o 

— XXV - 



Stoosu pripovijedaju potomcima svojim kao o kakovom 
svecu. Na naš upit o Stoosu reče nam neki starac B la- 
ži n č i ć doslovce ovo : 

„Stcos, je li? To je bio Božji čovjek uzorna života, 
koji je neprestano radio za vjeru i do m o v i n u. On 
nas je preporodio. Sve nas je upoznao, sve nas je učio. 
Djecu u školi, starije u crkvi. Trgali smo se za mjesta, 
da možemo bliže propovijedaonici, kada je on pro- 
povijedao. Suze naše bile su mu plaća. Cijela crkva 
s njim je glasno molila, s njim pjevala njegove popijevke. 
U ovom kraju ni ga bilo nit ga bude ! Gdje je bio ljepši 
brežuljak, crkvicu smo gradili. Za njegovu riječ, ali svi 
rado. No nije on nas gledao, već je i sam s nama radio 
i trošio onu hranu, što smo i mi imali." Rado utiskujemo 
ovaj cvijetak priznanja narodnoga stranicama njegove 
uspomene. 

Prije nego li je došao u Pokupsko, bi odlikovan cr- 
venim pojasom, povjerena mu služba vicearhidjakona po- 
kupskog kotara. Ma da je veći dio vremena posvećivao 
duhovnoj pastvi, nije zaostao i u drugom radu domoljub- 
nom. S prvacima ilirskim Gajem, Babukićeni, 
Demetrom, Mažu ranice m, \ ražom, dopi- 
suje, oni ga posjećuju. Pjeva doduše manje, ali ipak. 
U početku župnikovanja snašla ga boljetica, ali čim joj 
se odrva, javlja se g. 1844. u Danici pjesmama: Prve 
misli u povratku zdravlja, Tužna u spo* 
m e n a i osobito lijepa i čuvstvena pjesma Slava Za- 
grebu. 

God. 1846. izadje u Danici njegova pjesma Riječ 
k pomirenju. 

Već prvih godina njegova župnikovanja započela 
je njegova teška borba, koja se kasnije nastavila. U 
sve većem koniešanju, koje je nastajalo, i trvenju iz- 

— XXVI — 



nicdju političkih stranaka u zemlji, Stoos je^ 
može se reći, od g. 1842. — 1848. nosio upravo g^lavu u 
torbi, jer su mu ne samo Turopoljci, nego i mnogi pro- 
tivnici iz njegova kraja prijetili tobože kao i I i r- 
skomuagitatoru. 

On je ipak hrabro ustrajao kao vjeran pastir stada 
svoga, te se upravo njegovom miroljubivom nastojanju 
i posredovanju imade pripisati, da se narod u Pokuplju^ 
Turopolju i Banovini primirio. Kad je naime g. 1848, 
u travnju dokinuta tlaka sa kmetstvom, narod se stao 
u spomenutim krajevima buniti, jer su ga bezdušni hu- 
škari počeli plašiti, da će brzo izgubiti ove nove pravice* 
O tome s^m piše u spomenici župe pokupske medju 
ostalim ovo: 

Godine 1848. bili su prema predstavci staleža 
i redova kako kraljevine Ugarske tako i Hrvatske i 
Slavonije, u Požunu na saboru sakupljenih, previšnjom 
odlukom svi stanovnici ovih kraljevina, koji su bili sve 
doonda obvezani podnositi kmetstvo, odriješeni od svih 
daća bilo tlake bilo desetine bilo kojegod druge vrsti 
za vječna vremena, a za naknadu, koja se je imala dati 
odnosnoj gospodi, doznačena su im komorska dobra 
(bona cameralia). Uslijed te okolnosti našao se je neki 
dio našega naroda, doduše neznatan po broju, ali pun 
vještine narod zaluditi i laganjem na svaku opačinu za- 
vesti, ne spadajući u časnije razrede pučanstva, nepri- 
jatelj stare municipalnosti i ugleda našega naroda i do- 
movine, ponukanim, da onim sredstvima smuti prosti 
narod na svim stranama Hrvatske i Slavonije i da ga 
pripravi za bunu (jer tvrdeći), da svi hrvatski narodnjaci 
zajedno sa novoimenovanim banom Jelačićem narodu 
zavidjaju netom dobiveno oslobođenje i već o sred- 
stvima razmišljaju, kako bi narodu te sloboštine oduzeli 

— XXVII — 



i staro ropstvo opet uveli. Uslijed toga stala je svjetina 
potajno i javno govoriti o strašnim djelimtei, koja se 
imaju izvesti iz Osvete. Najprije usplamtiše od mržnje 
naprama kokardama, zatim počeše bjesniti n a- 
prama narodnim zastavama tobože kao zna- 
kovima, da će se opet uvesti njemački paragrafi. Na- 
pokon je došlo do sukoba, do tučnjava, do zaustavljanja 
ljudi na javnim mjestima, do pretraživanja i najgorega 
postupanja. Da se ljudi učine još goropadnijima, bude 
u Turopolju, i to u Gorici i u Dubrancu podignuta tako 
zvana „Allarmstanga", isto tako su na dva mjesta Tu- 
rova polja postavljena mučila, a ljudi su huškani svagdje, 
da budu s oružjem u rukama uvijek u pripravnosti, i 
svako muško čeljade preko lo. godine bilo je potajno 
pozvano, da se oskrbi živežem i puškamia. To je ne- 
koje priprostije, miroljubivije ljude tako preplašilo, da 
su svoje svećenike o tom obavijestili i za savjet ih pi- 
tali, što da im je činiti, da se spase. Tako su učinili u 
mojoj župi Ivan Vlahovec i stari Matija Zaluški bojeći 
se, da ne bi, ako bi morali ići u Zagreb, na ulici bili 
ubijeni, budući da njima varoški kuti, kako se je iz- 
razio Vlahovec, nisu poznati, „ar bi me mogel koji Lirec 
(tako reče Vlahovec) s kojega kuta krhnuti i eto nii 
dece onda prez oca, žene prez muža." 

Sto je više strast rasla, rasla je i želja tobožnje ne- 
prijatelje što prije protjerati. Koliko ia znadem, bijahu 
Rcčićani, Kupčinjani, Jamničani, Dubrančani pak i Po- 
kupčani najgori. Nekoga Borkovića, plemića, tobože što 
jc pripadao stranci ilirskoj, ubiše i to na javnoj ulici. 
Tako su i Volavčani našega rodoljuba Cavlovića posvuda 
proganjali hoteći ga ubiti. Takovi glasovi o buni dola- 
zili šu i amo iz svili strana domovine. Drugi dan Uskrsa 
Sli u mojoj župi kod kapelice Hotnjenske, hoteći nekoga 

— xxvm — 



Jagodica, koji bijaše samo jednu riječ izustio u priloga 
i kao u obranu nedužnosti ilirske stranke, na trgu uhva- 
tili, skoro ubili, više hitaca za bježećim izbacili, zyona su 
zvonila u jednu stranu, njegov su klobuk na hiljadu ko- 
mada rastrgali. Zatim su, kad je on pobjegao k seoskom, 
sucu Kosu, htjeli sobu, u kojoj je bio zatvoren^ dignuti 
uvis. Bjesnoći puka oteo ga je sudac tom dosjetkom, 
što je rekao, da će toga Jagodica dati u okovima od- 
vesti ka kotarskomu sucu. 

Kad su iz moje župe seoski suci i to plemićki (prae^ 
diales) pozvani njegovoj banskoj preuzvišenosti o tom 
pozivu raznijeli razne glasove, dogodi se, da su uz pod- 
jarivanje nekih zlobnika, kojih imena ne ću da spor 
mcnem, najednoć obližnji plemići počeli meni se groziti,, 
da ću biti oštro kažnjen, ako bi se spomenutim sucima, 
kod Bana štogod dogodilo. Vrag je bo u spodot>i 
ljudskoj kao ričući lav zaokupio dušu puka ter ga je 
kano osvjedočio, da sam one suce, što sam ih goro 
spomenuo, ja njegovoj banskoj preuzvišenosti prijavio, 
Nu ovi .suci nisu ni najmanjega ukora dobiji od Bana,, 
pače, k^ su se povratili oni, koji su bili trezniji, nisu 
mogli njega dovoljno nahvaHti, tako ih je očinski primio 
i njih, kao što i sve ostale, opomenuo na mir i slogu. Jer 
kao što je sve druge iz okoliša, koji je bio zadojen ma- 
džarskim duhom i otrovan buntovničkim otrovom, 
pozvao k sebi, tako je Pokupčane bez ikakova utjecaja, 
s kojegod strane pozvao k sebi, dla saslušaju bansku 
riječ, pak je, kad je bio u Glini, od susjednih službenika, 
mogao biti obaviješten o mišljenju pokupskoga plemstva;: 
Međutim, kad su gore spomenuti suci i također plemićki 
otišli u Zagreb, nastavili su bijesni plemići javno proti 
meni viku, poticali su puk proti meni sa svom smje- 
lošću. Ne znajući, zašto su moji župljani pozvani u 

^ XXIX — 



Zagreb, ipak sam posve dobro znao, da su svi od prvoga 
do zadnjega najgorega mišljenja, što 3e tiče patriotizma. 
U ovom sam položaju o boravku njihovu u Zagrebu 
počeo razmišljati kao o neizvjesnoj stvari, ali da ne bih 
u slučaju onom, ako bi uslijed toga nastali kakovi ne- 
mirj, i ako bi se izvela kakova ekspedicija Josipovičke, 
o kojoj su ljudi svakim danom više govorili, pao n 
okrutne ruke bjesnećega plemstva, koje su tija od go- 
dine 1843. krvlju domoljuba bile poškropljene, držao 
sam, da mi valja odabrati siguran spas mjesto nesigurne 
muke, i da se ne izvrgnem neizvjesnomu uspjehu kao 
plijen, koji bi mogao za mene imati najgori svršetak. 
Pošto je tu nakanu potpuno odobrio također susjedni 
upravitelj visokoga Dominija Adam Severinski, koji je 
isto tako koješta kobnoga vidio i čuo, nije mi drugo 
preostalo, nego da predjem preko Kupe i kroz vojnički 
dio podjem u Karlovac i odavle u Zagreb. Plemići me- 
đutim i drugi župljani najgore bagre držahu dulje od 
dva tjedna stražu oko moje župne crkve po danu i po 
noći i to oružanom rukom, dočim su puške zamijenili 
kolcima, kolce sjekirama, kako im je baš nalagala bjes- 
noća, kojom su me na smrt odsudili, čim dođem. Došav 
u Zagreb posjetih odmah njegovu bansku preuzvišenost, 
koju zatekoh veoma ražalošćenu poradi potajnih buna 
u domovini. „Kojim sredstvima, reče Ban, mogli bi se 
oblaci raspršiti i blijesak našega naroda utrnuti?" pitao 
me j^ i to našim domaćim jezikom. Ja mu prema momu 
velikomu iskustvu u narodnim stvarima predložih ovo^ 
Svepisane isprave a naročito većepo' 
velje imadu magičku moć kod naroda; 
s t o g a d r ž i m, da će, budući da ovi nemiri 
i m a d usvoj temelju strahu, daće izgubiti 
novostečene sloboštine, razdioba po- 

— XXX — 



velja sa strane njegove banske preuzvi- 
«enosti o novostečenim kraljevskim bla- 
godatima kod puka, koji bez pisma drži 
da ništa ne ima, a u posjedu povelje daće 
biti jednak plemićima, imati najbolji 
uspjeh. Na ovaj prijedlog odmah Ban rado pristade 
1 prepusti meni, da ga priopćim gospodinu Ljudevitu 
Gaju. Bez odvlake posjetih g. Gaja, koji tada imadjaše 
najveći upliv, te mu po banskom nalogu stvar razložih 
u prisutnosti gg. Ljudevita Vukotinovića, velikoga žu- 
pana županije Križevačke, Antuna Rubide, župana za- 
grebačkoga, Ivana Kukuljevića, Paula Pavlovića, Am- 
broza Vraniczanija i druge dvojice ili trojice, mćdu 
kojima je bio i Dragutin Seljan. Taj prijedlog odobriše 
svi, te ga zaključiše provesti. Jedino na ovim okolnostima 
temeljilo se je sačuvanje mira u domovini, s jedne i 
druge strane opstanak sloboština također poslije svla- 
dane revolucije. Jer dok su bile ove sloboštine plodovi 
saborske revolucije (saborske zaključke potpisao je 
kralj pod silu), što bi bilo naravni je bilo, nego da bi 
reakcija konservativnih elemenata pokušala postići uki- 
nuće takovih sloboština, da se nije u Hrvatskoj banska 
zavjernica tomu ukinuću protivila? 

Stoos je zborom i tvorom vazda podupirao narodnu 
stvar i zanosno pozdravio bana pjesmom „Vila iz 
kupske stiene Josipu Jelačiću banu", (u 
Karlovcu kod Prettnera, 1848.), zatim je izdao 1849. 
kod Gaja u Zagrebu junačku pjesmu „S oko hrvat- 
ski i s 1 a V s k a m a t i, u 12 pjevanja" te 1850. prigod- 
uicu: ,,U slavu bana J osipa Jelačić^". S Jela- 
čićem se pohadjao, dok je ovaj bio pukovnikom u Glini, 
te je rado dolazio Stoosu u Pokupsko u lov ili na partiju 

— ^XXI — 



biljara. Privita dva pisma, što ih je pisao Ljudevitu 
Gaju, govore o obim prigodnim pjesmama Jelačiću. 

Dragi Ljudevite! 

Veliki domorodac baron Jellačić prve banske Re- 
gimente Oberstar poručio je meni, da me će po Božiću 
posetiti. Medju ostalima pripravama za njega svečano- 
primiti sastavih priloženu pjesmicu, koju želim tiskanu 
njemu za spom,€nek pokloniti i koja kod ručka spevana 
bude. Sačinio sam i napev, koji se tako svim mojim su- 
sedom dopada, da ga dan i noć gunđaju, i kažu da će 
svuda pozornost pobuditi. Želio sam doduše s istim 
napevom najveću vojničku hrabrost jednom stropho- 
polovinom, a drugom najveću izobraženog srca njež- 
nost izraziti t. j. dušu Jellačićevu. Medjutim reci Ti: 
videćem,o. Ja pako molim Te, da ju odtnah daš tiskati 
i censoru predstaviti, da bi pred svetkovi gotova bila u 
300 exemplari. Tim moj naklon Tvojoj milostivoj Go- 
spoji izručiti moleći ostajem do groba 

Tvoj istinski priatelj 
P. Stoos. 

Ja ću tisak odmah platiti, a ista pjesma neka čisto 
prosto natiskana bude, kako je napisana, što se (orme 
tiče. — 

Dragi Ljudevite! 

Znam, da si zaboravio, kako su na jednom potoku 
vodu pili kurjak i janje, i kako je niže stojeće janje 
kurjaku prvi hlad dolazeće vode pijućemu, skalilo potok, 
i čim ono o protivnom — dogodjajit očevidno dokaz 
navede, podje tako daleko kurjak, da je janjećeg otca 
potvorio i zato mu sina razdrapio. — To isto, kako 
čujem od dobro obavieštenih ljudi, đogadja se u Za- 
grebu gradu s mojom „Slavskom majkom i Sokolom 

~ xxxn — 



hrvatskim" ili bolje rekuć, s mojom Kupskom vilom, 
kad jedina u zemlji našoj ide da opieva hrvatska soko- 
lova krila i suze matere slavjanske. Radi vilinskog oca 
istu vilu kurjaci s onkraj krvavog mosta pram latin- 
skom sokaku (villa Latinorum) trgaju nesmilenim 
osvete zubom. Ali evo dodje mi Angjeo iz Beča, evo od- 
govora svoje preuzvišenosti gospodina Bana na pevanja 
moja, koji je obranio narodnost, kraljevinu našu. On 
pročita i priznaje kao zasluge, što zlotvori, ljudi bez 
duše i bez razuma, već od negda do ovoga hipa nogama 
gaze. Priopćujem to dakle u prepisu rečeni odgovor 
banski, da ga čitajući, confundantur et „erubescant, qui 
dicunt euge, euge!" unoque „discant, justitiam moniti 
et non temnere divos" — jer koješta u Kaptolu divane 
i proti mom Listu u novinah i uvodu Tvomu u zabav- 
niku. 

Moj naklon Tvojoj milostivoj gospoji izjavit, 
moleć ostajem s bratinskim celovom 
Na naglom Tvoj 

istinski brat 

Pavao Stoos. 

Burna godina 1848., o kojoj i Stoos piše u župskoj 
spomenici, kako je Jelačić krenuo preko Drave, do- 
nesla je i Pavlu velikih neugodnosti. Pod velikim du- 
ševnim pritiskom, što ga je kao vicearhidjakon svoga 
kotara doživio, otišao je tužan u Samobor i tu je na- 
pisao a u Zagrebu izdao knjigu O poboljšanju 
ćudorednosti svećenstva, koja mu je priba- 
vila mnogo neprilika i protivština, šta više i nemilost 
onoga biskupa Haulika, koji ga je prije neizrecivo volio. 
No Stoos se g. 1852. posve izmirio s biskupom, što je 
ovaj svojim poslanicama od 3- i 18. travnja 1852. i pot- 
puno potvrdio. 

Pavao Stoos. — XXXIII - 3 



u samom uvodu ove knjige veli: „Saberi se, dušo 
moja! i sjedini u jedinom Bogu sile svoje, da u razvi- 
janju načela vodećih k popravljanju ćudorednosti onih, 
koji su medju Bogom i čovjekom posredovatelji i koji 
imaju biti ogledalo svijeta, ne činim krivice ni nebu ni 
zemlji, već da, što reknem služi na umnoženje slave 
Božje i spasenje svjetovno i vječito čovječanstva a oso- 
bito milog roda moga kroz tolike viekove jadno za- 
puštenoga." I malo dalje nastavlja: „Ti, Bože, znadeš, 
da u tome pisanja moga predmetu nemam nikakve ne- 
čiste svrhe. Ta za koga bi i imao? Da li za tijelo moje? 
O, Bože, tko ne znade da sam ja tužni u domovini 
mojoj crvić, da otkada sam u nesretnome gniezdu 
medju otrovanom Kupom i Goricom zelenom Božje 
stado paseći, sveudilj jad jadujem, tugu tugujem i otuda 
ljeta i ljeta bol bolujem, toliko puta skoro već nošen na 
vječito snivanje u krevetu hladnoga groba, te i sad izvan 
kućice moje, sluteći zlo, kobna kovarstva naprama Iju- 
bećim svoj narod nanišana boraviti moram, sav žalostan 
i srcem kloneći. 

Ne daj, Bože, ne daj, da me radi privrženosti k sve- 
tom viečne istine vrelu pogazi oholost boljarskog vieka, 
jošte stražnjom silom od munje i gromova prie- 
omraznom srednjeg vieka kašikom u slobodne usti 
sihije ! 

A ti majka moja slatka, otadžbino draga, ljubavlju 
od njedarca tvoga učini poslušnu dječicu tvoju na rieči 
jednog svećenika, koji, mnogim iskustvom kod visokih 
dvorova i niskih ladanjskih kolibica pomno crpljenim, 
providjen, poznade rane čovječanstva, a najbolje naroda 
svoga, — i možebiti za očistiti je i za izliečiti, predstavit 
će dobar liek, samo ako ga kakvim načinomi ne zabaci 
boljarska oholost, što ne imade diplom liečnički i svitu 

— XXXIV — 



odlikovanja u svietu velikih duhova, to jest, što ne izlaze 
misli njegove iz uzvišenih na najveća dostojanstva glava, 
već iz neznatne duše, koju nosi jedna šaka jošter ponešto 
živoga praška po zemljici crnoj ; koja je ipak pod tvojim, 
visoki Bože! nebom i kroz tvoju milost jednakim pra- 
vom, kako i najveći vladari zemlje, dužna rodu svom 
služiti." 

Već nam sadržaj tog uvoda dokazuje, da je Stoo« 
znao domašaj važnog predmeta, kojega se taknuo, no 
kako je bio iskrena i otvorena srca, a pošten i značajan, 
nije se žacao istine za vjeru i domovinu javno izreći, ma 
da je trebalo za to trpjeti i stradati. O tom pitanju ras- 
pravljalo se onih godina na gdjekojim svećeničkim ko- 
ronama. Važna je ona za opata Krizmanica u Marija 
Bistrici, kojoj je prisustvovao i Ljudevit Gaj. Poznato« 
je, da se medju onim 30 točaka „z a h t i e v a n j a na- 
rodnoga**, što je veličanstvena deputacija od 400 lica 
sviju staleža pod vodstvom Gajevim nosila u Beč, nala- 
zila i ona, kojom se traži, da se u svećenstvu katoličkom 
ukine beženstvo. U samom narodu živi još predaja, kako 
je Stoos vojevao, da se katolički svećenici kao posvećeni 
čuvari vječne istine smiju ženiti, da žive s poštenjem u 
svetoj ljubavi ženidbe, a da ne budu izvrženi očitoj po- 
gibli ne slobodne ljubavi i svakojaka sumnjičenja, što im 
ugled umanjuje i djelovanje sprečava. U pomenutoj knjizi 
Stoos razlaže u glavnom ovako : Beženstvo nije ure- 
dio i zapovijedao niti Bog otac, koji je u početku 
stvorenja svieta rekao: „nije dobro čovjeku samomu 
biti**, rasta mu je i udjelio liepe pomoći, udjelio mužu 
ienu . . . Niti sinnjegovisukrst mili, koji je zdlru- 
ienje muža sa ženom za stvar dobru, potrebnu i tako uz- 
višenu, tako plemenitu držao, da je uzvisio na čast sakra- 
menta. Niti Duh sveti, koji po Apostolu zahtjeva, 

— XXXV — 



da biskupi, prezbiteri i djakoni mogu ili upravo moraju 
oženjeni biti. Beženstvo je uvedeno ne u apostolska vre-* 
raena, već ponajviše u srednjem vijeku poradi pro* 
gonstva. Prije je bila takva potreba, jer su se progonstva 
svuda pojavljivala, a sada progonstva više nije. Kad 
svećenik nnože imati i polja i blago i kućicu svoju, zašto 
ne i drugaricu u poštenju kod svieta, a ne gospodaricu 
nepozakonjenu u sumnji . . . Manji broj svećenika ka- 
toličkih istočnoga obreda, kao što su unijati i Maroniti, 
koji oboji drugarice imaju, doprinose svojim liepim pri- 
mjerom vrlo mnogo k ćudorednosti povjerenoga sebi 
stada. To buduć da je dobro i potrebno, ne bi li se već 
radi jednoličja moralo uvesti u svu zapadnu crkvu. 

Potrebu ženidbe opravdava ri'ečma sv. apostola 
Pavla, koje čitamo u I. kor. 7, 25, 26: „Od djevica 
pako zapovjedi gospodinove ne imam, savjet pako 
dajem." „Sudim dakle, da je to dobro radi nastojeće 
potrebe, jer dobro je čovjeku tako biti." Sv. Pavao 
dao samo savjet kršćanom ne da ih «iluje, nego da se 
polag poznanja naravi svoje slobodnom voljom odluče 
njt djevojački stališ, kojim' je moguće, jerbo i to reče, 
da: „koji se ne usprežu, nek se žene, jer je bolje zenit 
se, nego gorjeti" I. kor. 7, 9. Imade velik dio svećenika, 
koji polag najbolje volje svoje nisu kadri gaziti po go- 
rućem ugljenu i ne opeci se. Neka vas u duši ne grize, 
što .ja kao svećenik rane naše otkrivam, jer dok sami 
rane naše priznajemo i Ijeka tražimo, sviet će uvidjeti 
nepokvareno srce naše. Probitačnije bi bilo ovršivati 
krepost u istini, nego u laži." Ljubavi i kreposti 
potrebu je sviet više, nego li mudro- 
vanja. A i ljubavi i kreposti više im.a u zakonskom 
stališu, negoli u beženstvu. Muž uz drugaricu i milu 
dječicu svoju dobiva milija čuvstva i bolje uvidja po- 

— XXXVI — 



trebe i roditelja i dječice, nego li drugi, i za to ih i zna 
svjetovati i obučavati. Zašto^ da se svećenstvo odcjepi 
od svieta kroz takovu strogost, koju ostali sviet već 
s toga, da ne propadne, ne bi mogao sliediti, te bi onda 
duhovnici, svietu otudjeni, prama sebi mrzost, sumnji- 
čenja . . . probudili. Sviet sam sebi bez primjera ostavljen 
krenuo bi stazom zakona tiela i krvi, koji se opira za- 
konu duha. To je i sabor crkveni u Trientu takodjer 
uvidio, budući da je sasvim m^lo falilo, da nije stranka 
nadvladala, koja je svećenikom ženidbu povrnuti tražila : 
i to bi doista i zaključeno bilo, da nije veUka strana ma- 
nastirskih opata i taljanskih novoposvećenih biskupa 
bilo na onaj zbor pozvano. 

I danas živa potreba traži, da se isposluje oprost 
beženstva za svjetovno katoličko svećenstvo, da mu po- 
raste ugled i, da lakše izvršuje svoje dužnosti. Neka se 
istina i pravda u svoj cijelosti razvija, a svećenici neka u 
svemu budu svećenici istine, koja je i u Boga i u na- 
ravi ista. (Str. 50.) 

Poradi ove knjige Stoos je mno^jo trpio, jer su ga 
protivnici neprestano na zub uzimali. O tome se pisalo 
nmogo. Pisalo se o tomie i u dnevnoj štampi napose u 
Agramter Zeitungu, Novinama hrv. slav. dalm. i bro- 
šurama. Tako je g. 1848. izašla kod Župana brošura 
od 32 stranice u njemačkom jeziku s naslovom Beleuch- 
tung der Schrift „O poboljšan jućudorednosti 
svećenstv a" od nekog svećenika. U istoj pobija 
Sioosova raspravljanja. Sve je to očito djelovalo na 
krotku i nježnu ćud Pavlovu, koji je svoju knjigu izdao 
u najboljoj namjeri. Toga radi zamuknula je i Kupska 
vila osim prigodnica banu Jelačiću i oveće pjesme 
Soko hrvatski i slavska mati, on se dalje ne 
javlja. 

- XXXVII — 



Tu u XIL pjevanju iznosi ovu značajnu kiticu: 

Oj slaviću slavske gore 
Poj potomstvu od Slavi je 
Propala nam zemlja i more 
Jelačića da nam nije. 

Pjesme, do kojih smo došli poslije, vrlo su hujne 
i lužne. 

No i ove pjesme dokazuju neizrecivu ljubav 
StOosovu k svojoj domovini Hrvatskoj. Tako u jednoj 
kitici pjesme Rodoljubna osvijesnica ovako 
slobodi pjeva: 

Sokole, govori, zašto nosiš krila? 

Da puzaš po gori ko zmija nemila? 

Ilda se u vis slavno dižeš, 

Ter ko zviezda k suncu stiže š, 

Dvojeg svieta gradjanin, 

Na nebu i zemlji sloboštine sin? 

U pjesmi „Zadnja utjeha rastuženom 
srcu moje m" jada se nad krivicom, pak ovako srcu 
pjeva : 

Sto si dalo, ne uživaš. 
Tvoju ljubav mrzost vraća, 
Za g 1 a«s dobar. — zao dobivaš, 
Tako tebe rod naplaća! 

Prekrasna mu je pjesma „M o j a jedina 
utjeha" na napjev : 

Oplakah zavičaju svom: 
Ostani s Bogom mili dom! 

i „Vruća molitva za dragu domovin u", koja 
je uglazbio Ferdo Wiesner-Livadić. 

-. XXXVIII - 



Napokon je vrlo ćutljiva oprosna pjesma: „Na 
uspomenu župljanom poslije smrti moj e**. 
Tu ih podsjeća na sav prošli život i rad s njima, te 
lijepo veli : 

Pod moj im ste okom jedni rasli, 
Drugi u Bogu svietu tom izgasli, 
Treće starost sad već sieda diči, 
Koje krsti h, već su sad mladići. 

A malo dalje : 

Tako nitko ćutit vrstan nije, 
Kak za vami moje srce bije! 
Jer do tudjeg čeda šta kom stoji, 
Kako majci, koja ga odgoji? 

U Katoličkom listu od g. 1850. javlja se toplom 
pjesmom: Čovjek u Bogu, g. 1852. ispjeva u Da- 
nici latinsku tužaljku : „P i i s M a n i b u s" za Iv. Krst. 
Birlingom, kan. zagreb., a godine 1853. izašlo je u 
Katol listu njegovo „I z j a s n j e n j e", u kom se javno 
izmiruje sa svećenstvom radi svoje knjige: O pobolj- 
šanju ćudorednosti svećenstva. Historik 
Rade Lopašić u Vijencu g. 1883. str. 100., veli medju 
ostalim o ovoj knjizi: „Premda je Stoos tu knjigu do- 
brom namjerom pisao (a tomu je svjedok piščev čedan 
i pristojan život), to je ona postala za njega za dobe vla- 
danja tudjinaca u našoj domovini, kojemu se osobito 
zagrebačka biskupija nije oteti mogla, izvorom mnogih 
trpkih progonstva od strane duhova, koji ne mogu istine 
razvidjeti.'* 

Prijeki udes, koji ga je radi toga pratio, nije bio 
podoban njegovoj vili krepćega uzmaha dati, srce mu 
obuze tuga, i on, zlovoljan, samotuje u Pokupskom 
medju onima, koje je odgojio — svojim vjernim žup- 

— XXXIX — 



Ijanima. Zadnje djelo, koje je tiskom 1858. objelodanio, 
bijahu : „K itice crkvenih pjesama s napjevi 
za razne prigode. Tu je 13 pobožnih napjeva, što ih je 
ispjevao i uglazbio. Kuhač tvrdi, da je u njemti divno 
oponašao hrvatski način ritmizacije. — Uz tu priliku 
valja istaknuti, da je Stoos bio dosta glazben, što do- 
kazuje i opširan uvod pomenutoj knjizi crkvenih pje- 
sama. Svirao je gitaru i harmonij. U mnogim prili- 
kama svirao je na orguljama župne crkve i tu učio narod 
u pjevanju. Osim toga rado se gdjekad pozabavio i ri- 
sanjem. U opće bio je vrlo naobražen svećenik. 

U svom domu bavio se uvijek knjigom, pak je 
manje dospijevao na gospodarska nadgledanja. Kako iz 
svojega stana na župnom dvoru u Pokupskom nije 
imao izgleda osim u šume, dao je sebi u narodnom stilu 
napraviti čardak i sobicu iz hrastovine sa izgledom 
p r e m a K u p i. Tu je smjestio ^voju lijepu knjižnicu i 
ovdje je najradije radio. Kao zabavu najvolio je malo bi- 
Ijariti. On je naime, kako pripovijedaju, na dražbi osta- 
vine biskupa A 1 a g o v i ć a medju ostalim stvarima ku- 
pio uru i biljar, koji se još sada nalazi u župnom dvoru 
pokupskom. S ovom nedužnom zabavom znao je probo- 
raviti koji časak svoje dokolice. Oni, koji su ga poznavali 
živa, pripovijedaju, da je bio čovjek vrlo Ijubezan, fin i 
blag u saobraćaju, a u past\i svojoj radin kao pčelica. 

Kako je savjestno kao župnik zadovoljavao svojoj 
dužnosti u rastresenoj onoj župi često s pogibli zdravlja 
i života, dokazuje službena krasna svjedodžba izdana od 
prve banske pukovnije o njem na nekoga visoka go- 
spodina : 

Pita li nas tko o vladanju i djelovanju toga vrloga 
muža, dužni smo istinski ispovjediti, da imade krasnih 
zasluga, koje treba uvažiti. 

— XL — 



Taj gosp. župnik jest ujedno kot. podjašprišt nad- 
^irajući već od god. 1842. veoma pomno i taktično i ovo- 
strane župe naše pukovnije : B u č i ć u, L a s i n j u i S i- 
šince nastojavajući, da se djelatno po njima prava širi 
pobožnost. Imadjaše se on u to vrijeme sa svakovrsnim 
poteškoćama i pogibeljima boriti, ali neprestrašivomu 
duhu, postojanoj hrabrosti i upravo kršćanskoj strplji- 
vosti svaki put poljedicom bijaše zasluženi uspjeh. 

Budući da sii te tri župe s ovu stranu Kupe, mora- 
djaše taj g. podjašprišt, da osobno izvrši naloge duhov- 
noga stola često u zimi a još češće za bure i kiše na sla- 
l)ašnom čamcu prelaziti rijeku, jerbo ne imade redovita 
prevoza ni skele. Tako se dva puta dogodi, da je nesmo- 
trenosti prevoznika pao u vodu, a njekoliko puta nepo- 
godom vremena zahvaćen dobio groznicu, s koje po 
više mjeseci moradjaše ležati i s pomanjkanja pomoći u 
ovoj osamljenoj okolici malo ne poginuti. Osim toga po 
svjedočenju nadležnih podčinjenih vlasti i javnoga mni- 
jenja, mora vlast ove pukovnije javno i pred svakim za- 
svjedočiti, da je hvaljeni gospodin podjašprišt jedan od 
najlojalnijih muževa. Odlikuje se neprelomivom vjer- 
nošću i privrženošću prama sjajnoj kući, valjanim mišlje- 
njem i pravim domoljubnim duhom ; pa uz takove vrline 
živi vazda u najboljem sporazumi jen ju sa susjedujućim 
krajišničkim časnicima i pribavio si je opće štovanje. A 
poznato je ovoj vlasti, da je g. podjašprišt još god. 1831. 
sprijateljiv se s onima, koji namjeravahu, u hrvatskom 
narodu prokrčiti put prosvjeti narodnom književnošću, 
te im u svakoj potrebi stajao o boku i savjetom i činom 
i velikim žrtvama, pa tako budeći samosviesni duh i 
on bio povodom, da je hrvatsko-slavonski narod g. 1848. 
prizrelio do onoga oduševljenja, te se ustao na obranu 
prava i tim do sada najjače dokazanim oduševljenjem 

— XLI — 



opet svoju odanost i vjernost pokazao prama previšnjemu 
prijestolju i tim učinio, da je ona pobuna za prijestolje 
donesla krasnih plodova. A ne da se ovoj vlasti da mu 
svoga priznanja ne izrazi, što je po susjednih župa pri- 
godom svečanosti i dupkom punih svetih hramova srca 
krajišnička punio pouzdanjem u Boga i vjernošću praraa 
vladajučoj kući, pa to ne samo osvjedočavajućom riečju 
ntgo i primjerom, jer je na sagradjenje triju crkvia 
skoro sav svoj imetak izdao, a kad je premalo došlo 
težaka na posao, i sam je kao težak rukom radio. Če- 
tvrtu crkvicu je samo svojim troškom premvjestio na 
ljepše mjesto. 

U Glini 29. lipnja 1856. 

Ant. Baron Benko, oberstar. 

U spomenici župe pokupske nalazi se takodjer više 
pohvala izraženih Stoosu prilikom kanoničkih nadgle- 
danja. 

Časnu halju nosio je uvijek u domu i izvan doma. 
Kod svoga stola volio je društvo, ali nikad nije prevršio 
mjere. Crkvenom godu, svojem imendanu 
i berbi prizvao je na domjenak sve odane prijatelje — 
iz okoliša. Živio je inače skromno, vršio djela i»ilosrdja. 
Značajna je i pomena vrijedna crtica njegova života, 
što je uvijek mislio na budućnost. Nadarbina župe po- 
kupske ima krasnih šuma. Stoos je dao malo sjeći, da 
mu nasljednik ne prigovori, da je harao šumu. Prema 
tomu nije mogao ostaviti imutka. Ono, što je ostavio, 
razdijelio je u drobrotvorne svrhe. Tako se u oporuci 
sjetio iMaticeHrvatske. 

U Zagreb je češće dolazio i odsjedao kod Janjeta. 
Tu je, kako vele, znao pisati. Ovo putovanje trajalo je 
2 dana. Prvi dan dovezao se do Kravarskog, tamo 

- XLn — 




3 



CL 



E 

o 

3 

to 

.S2 
'5. 

o 

::* 



Hoćivao kod župnika još živućega Oćića i slijedeći dan 
put V. Gorice u Zagreb. Jednako i natrag. 

Tako je Stoos dočekao i povratak ustava i ta 
^upravo onda, kad mu se imala ispuniti davna želja, da 
dodje u Zagreb kanonikom, kamo bi se pristojalo nje- 
govu umu i njegovim zaslugama. Već se g. 1861. živa 
radilo o tome, da postane kanonikom zagrebačkim, i bi 
po biskupu Hauliku predložen, ali ne bi prihvaćeno. Tim 
»vodom pisao je Stoos pismo jednomu od svojih pri- 
atelja ovoga sadržaja : 

Dragi .... 

Poznato ti je, kako sam ja bivši predložen za ka- 
Jonika zagrebačkoga iz nepoznatih mi uzroka izostao- 
t imenovanja. No možeš si misliti, kako me je duboka 
ažalostio ovaj dogodjaj, ne toliko radi uskraćena mi 
anonikata i da si kako tako osjeguran bolježljive stare 
!ane koliko radi poštenja moga, tim u sumnju pred 
bmovinom postavljena. I budući je javno poznato, da 
c razmirica m-edju mnom i g. stožernikom glede moje 
^K^- „0 poboljšanju ćudorednosti svećenikah" već 
'f 1852. poravnana, vidi se 1 otuda, što me je predložio,, 
aravski dakle nastala je sumnja kod naroda, da tom 
enaimenovanju njeka druga krivnja mora da je uzrok, 
l koju Ja ni moja svijest ne znamo, ali znadu ljudi po- 
oznjaci, koji pod izlikom kreposti i pobožnosti traže u 
lene sada svetoga Augustina hineći se, da ne znadu, 
i gledaju u meni trn, dok u sebi ne vide brvna !" 

Godine 1862. bude po drugi put predložen za ka- 
onika i tada je s nekom sigurnošću čekao imenovan je, 
tedju tim dočeka ga ljuta smrt. On umre 30. kolovoza 
^'62., a Njegovo Veličanstvo potpisalo je dekret dne 
5. ožujka 1862. u Mlecima. Istodobno imenovani su i 

- xLin - 



kanonici FranjoMagdalenićiTomo Gajdek 
No na žalost nije ovo imenovanje više zateklo Stoosj 
živa. Vozeći se po zlu vremenu iz Zag^reba u Pokupsfc 
nahladi se, pa kako je bio boležljiv, dobije upalu plući 
od koje u nedjelju 30. ožujka 1862. u 10 sati navečer I 
Svom župnom dvoru u Pokupskom u 56. godini živol 
preminu. Katoličkki list od g. 1862. br. 16. donio j 
ovu vijest : 

Nj. c. kr. apošt. veličanstvo izvolilo je dne ^ 
ožujka u Mletcima imenovati za kanonika prvostolđ 
crkve zagrebačke podjašprišta i župnika u Pokupskon 
g. Pavla Stoosa (m e d j u t i m umro). 

Savremene novine mialo su šta donijele o njemi 
i njegovu radu. Jedino je u „Kat. listu" ukratko opisai 
njegov život prvi kapelan, a kasnije župnik Nikola Fo! 
Tiegović ovako njegovo djelovanje i njegovu smrt : 

Vrativ se sinoć s najžalostnijega puta svega svog 
života iz Pokupskoga sa sprovoda bivšega mi nezabo 
tavnoga principala Pavla Stoosa, župnika i podjaŠprišt 
kotara Kupskoga, držim si za svetu dužnost, da štd 
vane štioce ovoga crkvenoga lista o nenadanoj smrt 
nješto pobliže obavjestim. 

Pokojnik je 22. ožujka njeku grozničavost osjetii 
u toliko, da je morao leći ; sutradan u nedjelju pridign 
se i odsluži sv. misu, nu jedva je dovrši, legne opet, ne 
dosjetiv se zlu, što ga s opetne nazebe stiže, a ćute 
težinu u odisanju. Njeka nedosežna kob, što li I 
rekao, koja ga je kroz vas skoro život pratila — nanes« 
ga na misao, da se svježim zrakom proveze, ne bi li s 
disanje olakšao. U zao čas ! jer za tim upala pluća siloU 
mah preuzme, te nenašav u onom kraju za vremen; 
protimbe podlegne osmi dan ovoj bolesti. 

Providen po župniku šišinačkom svetotajstvi umi 

— XLIV — 



rućih povrati u nedjelju 30, ožujka u 10 satih veČQ- 
pm svemožnomu Stvoritelju uz neprekidnu molitvu 
iemenitu dušu, i to u prisustvu svojih ukućana i krug?i 
lusjeda i prijatelja Mirka Grabara, župnika šišinač- 
roga, Mihalja Očića, župnika kravar skoga, koji mu i 
oruću voštanicu u studenim rukama držaše — svoga 
omoćnika Janka Puškarića, županijskih sudaca Alberta^ 
akopovića i Ferde Seljana — te čovjekoljubivoga i iz-, 
lisnoga Iječnika Dra. Weisera — netom mu prekasno 
jilibože iz Beča došavšega. 

1 Za jučer t. j. 2. travnja bijaše opredijeljen pokop, 
BJaše to tužan na Pokupskom sastanak medjusobnih h 
pkojnikovih pobližih znanaca, prijatelja i štovatelja. 
)(i svećenika onoga kotara nepotali nijedan, od drugud 
rispješe trojica — bilo nas je 12; od svjetovne gospode 
lio ih je više raznoga čina i od raznih strana, tugu- 
ićih župljaiia, premda bijaše praznik — puna crkva, 
oslje od rana jutra sveudiljnih sv. misa otpjeva u 
P satih uz podvorbu dvijuh župnika svečane zaduš- 
ice najstariji župnik Josip Vidmar šišlavićki — po tom 
ttutnji turobno-mukli : „Circumdederunt me genitus 
lortis" nad onim, koji je u istoj nedavno pomladjenoj 
fkvi vječni život propovijedao, i sto i sto puta kano 
rom u srdaca vjernih Ijubavju Boga i iskrnjega te po- 
pljšanjem života govorio. Po dovršenom opijelu uz 
ac. ciku i jauk svih, a najvećma onih mnogih sirota, 
PJima je pokojna ručica milosnica bila, dignu ga še-. 
orica braće — šest svećenika na ramena svoja odncr 
Jvši ga uz tisuće suzah bez izmjene do dubokoga tam- 
Rga groba. 

Bivši jošte mladićem stajah uz mrtvo tijelo Stanka 
raza i drhčući kao prut na vodi u strašnoj bojazni, nije 
f* njim za uvijek pjesnik moga roda umro, koji je ono- 

— XLV — 



£?i.7r;^: 



likom nježnosti svojimi pjesmami mlade klice rodoljubja 
zalijevao. Sprovadjah I>ragutina Rakovca do groba u 
^rkoj tugi u uvjerenju, da nam nekoristoljubivi rađ, 
sukromno i neumorno djelovanje za dom i narod za 
vazda u crni grob nose. Sjećam se živim osjećanjem ta-^ 
•danjih svojih čuvstva, a tko se i sam svojih nespo- 
minje od sudobnika mojih? — Gdje tolikim strahom 
treptijasmo nad životom svakoga tadanjega pravoga do^ 
moroca! — Nu evo o žalosti! i treći cvijetak s majuš^ 
noga onoga vijenca prvih uskrisitelja hrvatske knjig« 
— prvih probuditelja žarkoga rodoljublja, mrazom ne* 
•cdoljive smrti poparen, uvenuo pade u crnu zemlju. 

Izgubila si sveta crkvo majko moja! s ove tužn« 
zemlje tebi svedj pokorna sina, izgubila si slavna nai 
biskupijo! revna službenika, te rijetkom vatrom u pa* 
stirovanju svećenika; izgubiste braćo svećenici Ijublje- 
noga i Ijubećega Vas brata, ter odlična sudruga; izgth 
biste štovani rodbljubi lijepi zelen 1 i s t a k g o r « 
svoj e. Oj da je moguće bilo iz njegova prepuna srca 
plam ljubavi za rod i dom pokupiti, te ovaj medj sv« 
Hrvate iskru po iskru razdijeliti, ne bi vjerujte mi nit 
jedan ostao, koj ne bi isti život za čast, veličinu, srea 
1 napredak roda svoga dao. 

Pokojnik je bio bolješljiv i misao na smrt niksu 
ga ostavila nije, a najvećma ga je mučio strah, da će ti 
pokupskoj zabiti zaboravljen od svijeta bez pomoći i po- 
milovanja umrijeti morati. Kao njeku osobitost navadjani 
to, da je ovo stražnje doba, kad se je za sigurno nadao 
po milosti uzoritoga kardinala i nadbiskupa oslobodjenjU 
iz one pokupske zabiti — ipak sastavio si smrtnu pjesmu; 
učitelja i učenike ondašnje škole pjevat ju naučio, kojti 
mu u istinu kratko za tim vrijeme upravo nad grobom 
i otpjevaše. Gospodin Bog mu je već dušu sudio, kojega 

- XLVI - 



se je milosrdnosti uvijek nadao po svojoj krotkoj i 
Tiabožnoj ćudi. Pokojna mu duša, zemljica tijelu 
laka! — 

Potpune, iscrpive njegove biografije ne imamo, 
jer su se podaci izgubili; a mnogi uništili. Zna 
se. da je korespondencija Stoosova s prvacima 
I ilirskim bila velika, zna se, da je on sve to čuvao sa- 
vjesno. No njegov nasljednik svu je njegovu korespon- 
'denciju i brojne rukopise nepromišljeno pređiao pepelu. 
.Medjutim, ma da i toga nema, ma da je danas izminulo 
već stotinu ljeta otkad se njegova zvijezda obzorju 
Tirvatskom pojavila — ona dalje žarko sjaje rodu i domu 
i vedrinom uma, plemenitošću srca kaže narodu hrvat- 
sJcome prave putove iskrenosti, ljubavi, rada i sloge. 
Danas kad osvježujemo njegovu uspomenu, kad se ob- 
navlja grob Pavlov, zemljan mu se prašak pretvara u 
svijetle zrake od sunca, a uvenulo iznad groba cvijeće, 
sad već u slici lovorova lišća po svoj hrvatskoj zemlji 
niče. I mi zahvalnim srcem, radosnim licem kao sinovi 
ocu otkrivamo pomen-ploču i iznosimo ovaj stručak nje- 
govih djela kao skromni spomenik ljubavi i pošto- 
vanja patničkog hrvatskog naroda, ali ujedno šaljemo 
pied prijestol Božji ove glase: „Hvala Ti, Višnji Bože, 
ito si narodu hrvatskomu poslao u oru poletna pjesnika 
i svećenika Pavla, koji je svojim rodoljubnim pjesmama 
budio i oduševljavao hrvatski narod, te nas svojim 
Kipom domovine, tim najljepšim spjevom stare 
kajkavske knjige, kao ubojnom trubljom pozvao u borbu 
p materinsku riječ i rodjenu grudu, u 
l>orbu, u kojoj stojimo danas svi vrijedni sinovi hrvatske 
Otadžbine. Daj nam, Bože, što prije i što više sinova 
Braa i srca Pavlova, jer nam tužna domovina treba ljudi 
'avlova značaja i oduševljenja, Pavlove topline i iskre- 

— XLVII — 



nosti u osjećanju ljubavi u radu, Pavlova pregaranja u 
patnji, ljudi, koji će ntoći za se reći, što je za se punim 
pravom rekao Pavao Stoos: 

Stobijašežarausrcumom, 
Uzplamti sav za vjeru i dom! 
Ahcvijetživotasavzadar 
Postavih na taj sveti oltar: 
K6 brižna zorom pčelica 
Viek traži cviet po ružica' 
Jednako tražih za svoj rod 
S duševnog cvijeća viek najbolji plod. 

Bio Stoos čovjek stalnih načela, u koja je potpuno 
vjerovao. Zato je znao ponajbolje pros^uditi potrebe 
naroda svoga. Njegovo je srce bilo uvijek svježe, nje- 
govo ufanje uvijek zeleno. Temelj, na koji se tvrdo 
upirao bila mu je ljubav, istina, narodna 
sloga, prosvjeta i sloboda. U toj baštini lezi 
spas svega hrvatskoga naroda! 

Zato vječna hvala i slava Pavlu Stoosu! 

Dr. Stj. 0. 




- xLvm 



o o o 



Probrane pjesme i sastaoci 
Paola Stoćsa. 



o o o 



I 

Pavao Sto6s. 

i 



Kip domoDine 

Du početku leta 1851. 

Lnda vii morje vre vekivečno 
Jedno nam leto kapnulo srećno! 
Najmre kad vre nit' cveta v dolici, 
Nit već zelenog lista v gorici, 
Nit bi gde videt s grozdekom trsa 
Nit poljodelcu odprta prsa 
Nego svu goru sedu postati 
A V polju drobnih ptičic nestati, 
Videti k tomu, kak marhu hrani, 
Kak muž prot zimi z bundom se brani 
I čuti vuka, kak strašno tuli, 
Kak koru gladen hrastovu guli. 
Staro, znaj, leto da je gotovo. 
Koje nut zniklo, vidimo novo. 
Anda vu morje vre vekivečno 
Jedno nam leto kapnulo srećno! — 
Neg jer nam drugo ovak tam zajde, 



— 3 — 



Jel mozd nas pređi tamo ne najde; 

Al nam pak takvu porodi tngii, 

V kojoj življenje bu nam predugo. 

Nut to z viđenja, vu ovoj noći. 

Koje sem imal, bojat se mibći! 

Koje kad v pesmi kanim van dati, 

Srce od plača nemrem zdržati : 

Vre bi ostavil mesec planine, 

Da nosi svetlost v niske doline, 

Sve bilo tiho, i noć gluboka 

Jedinog šumet čul bi potoka; 

Na jedenput pako nut od polnoći — 

Puhnuše veter — iz ćele moći, 

Oblake sim tam razprestre crne; 

Hk)će da nebo z zemljom prevrne; 

Isti Neptun vre — sam se začudi, 

Kad mu prez znanja morje se budi, — 

Ar već tjam Dunaj z slapmi v zrak điple, 

Hoće, da Savu z mtiljem zasiplje ; 

Som vre z mustači gizdavo miže. 

Lampe prot savskim ribicam zdiže; 

Vre nut i pozoj v zraku putuje, 

Vse zlo prot samoj Savi setu je; 

Mesec potemne svetlost nestane. 

Zemlja i drevo tužno postane! 

Nut pako drage kip Domovine, 

Dja svoje speće probudi sine, 

Zmed gor po ravnoj javčuć dolici 

Vidi se k savskoj letet vodici. 



4 — 



AV kakva bila pretužna mati? 

Jer duh, il vila, nije poznati, 

Ona, ka negda je na stolicu 

Kraljevsku šesti mela pravicu; — 

Nit' već na glavi korunu zlatu, 

Nit' ima zlatni lancek na vratu. 

Nit* joj po prsah đunđ se prele va. 

Nit' baršun telo njejno odeva. 

Ni već na prstih dragog kamenja; 

Da je kraljica nima znamenja; 

Nego (kaj bolje naj srce rani 

Onog', koj mater svoju ne brani) 

Z slamicum kitu nosi povitu, 

A glavu z črnum pečum pokritu, 

Ter tak žalosna sim tam se trudi, 

Hoće da sinke svoje prebudi; 

Ali kad vidi nje tvrdo spati 

I za zlo vreme ništa ne znati, 

Sebe pak samu v tulkoj tmici 

Kad se premisli kakti v temnici, — 

Kaj bu sad' delat'? v srcu se pita, 

Ter na kolena tužna se hita, 

Ar nit človeka kakvo znamenje. 

Nit je gde živo čuti stvorenje, 

Nit je gde spazit huticu moći, 

V kojoj bi ognjec žaril se v noći, — 

I kaj još bolje čudi se, v zraku 

Sove — V tak crnom nigdi ni mraku. 



— 5 — 



Vidi se onda, kak da bi bila 
Zopet tak k sebi pregovorila: 
Kad mi se anda morat predati, 
I V domovini mrtvoj postati, 
Idem još mrtveh grobe otpreti, 
Kaj ak ne hasni, hoću vumreti. — 

Ovak se plače, i briše lice 
Ter poeme v goru iti z dolice 
Tamo gde negda Horvatski kralj i 
Svoje palače jesu imali, 
Tamo gde z mehnom sada pečine 
Pokrite vidiš stare zidine, 
Tamo je pošla tužna bogica 
Horvatske zemlje stara kraljica. 
Ali kam ideš, predraga mati? 
Z nikem se ne ćeš tamo zestati. 
Puste zidine v strašnoj pećini 
Objimlje bršljan sam na visini! 
Kad pak vre dojde poeme javkati, 
I takve reci od sebe dati: 
„Domoroci, gde ste dragi sini? 
Koji ste negda vu ovoj zidini 
Pustili za me, vašu kraljicu; 
Cez prsa vaša letet' strelicu; 
ir prah, ir pepel mesto pokriva 
ir zid, gde telo vaše prebiva, 
Meč me žalosti, ah me želenje 
Pepelom vašim naj da življenje! 



r 



Naj da življenje onomu kipu 

Koj negda z snvtjum branil je diku 

Horvatske zemlje, živuć do groba 

Za glas i ime naroda svoga! 

Ar potlam žitka kak vam nestalo 

— I vaše pepel telo postalo 

S kraljevstvom skupa glas moj prehaja, 

Nit gdo vu srcu zato se kaja. 

Narode druge svetlost opstira, 

A mene crna senca potpira; 

Drugem vre sunce sveti po noći, — 

Mu tmicu V danu tipai je moći; 

Narod se drugi sebi raduje, 

A z mjenom sinko moj se sramuje: 

Vre i svoj jezik zabit Horvati 

Hote ter drugi narod postati; 

Vnogi vre narod sam svoj zameće, 

Sram ga, ak stranjski „Horvat" mu reče. 

Sam proti sebi jel' ne šetnje, 

I ovak slepec sam sebe truje. 

Neg' kaj rastepljem reci po svetu 

Kadi je vre istom znano detetu, 

Da se ne pozna već Horvatica, 

Misleć rođena da je Nemica; 

Nut sve vu stranjskeh senjah vre gine 

A za svu mater niš se ne brine. — 

Takvo je anda sad moje lice, 

Takov je stališ tužne kraljice. 



— 7 — 



Takva mi dika, takvo poštenje, 
Tak se dokonča moje življenje ! 
Ah ! zakaj nis' još negda vumrla, 
Ter tak v početku grob si otprla, 
Ne bi sad v špotu takvem živela, 
Da se nis tužna nigdar začela!" 

Komaj to zreče v onoj pusčini, 
Nut čuje pucat kamen v pećini, 
Osupne malo vu tmičnoj noći, 
Ar kaj to bude, ne vide oči: 
Za tog' pak oblak v zraku raspukne, 
I mesec beli van se nalukne; 
Onda podigne oči k visini 
I gleda srčno v jednu zidinu, 
Ka sad to bude? z rukum se potpre, 
I nut V pećini jen grob se otpre ! 
Odstupi — pazi srce ji tuče, 
Spazi da belog nekaj van luče, 
Vmir srce, vmir joj još vekše biva, 
S kem bolje duh od van se poriva. 
Nut pak sin dragi stane pred oči. 
Ona ga spozna i suze toči. 
Koje on angel taki izbriše, 
Kada k njoj milo pregovoriše: 
„Cul sem, predraga mati kraljica, 
Kakva je tebe opstrla tmica, — 
Cul sem tvog glasa vu onoj noći, 
Nemoj zdvojiti, hoću pomoći: 



— 8 - 



Hodi predraga tvoje krivice 
Nosi do banske v Zagreb stolice; 
Gde kad bus vidla, da sablje pašu, 
I velikaši v spravišće jašu, 
Pazi! tam dojde jen z moje krvi 
Koj za tve dobro svigdi bu prvi; 
On domorodec Kušević zvani, 
K njemu se vteci, on te naj brani. 
Nut, kak to zreče, tiho prehada, 
I kakti sunce k grobu zahada! 
Ond^ pak mati njega objeti 
Hoće, ter željno v naručaj deti, 
I vre se nagne, da ga ogrne 
Nut praznu tmicu k sebi pogrne, 
Ar nnesec v hipu v oblak se skrije 
I njega v grobu kamen pokrije. 
Onda plačuća k grobu si stane 
Cekajuć, doklam zorja postane. 

Danica g. 1835., br. 3. 



Putnik domooini. 



.am gde hladna Sava zvira, 
Jednoć Slave sin zaspi, 
Dom ostavi^ — išće mira, 
Bludni putnik, gde ga ni. 



Senja, da po temnoj gori 
Javče svoje majke glas, 
Da se tužna s tmicum bori, 
Da se plače vsaki čas: 

Odrevenjen ves postane. 
V srcu kamen mu leži, 
Otpre oči ter se stane, 
I kroz plač pregovori: 

Crna zemljo! kud ja bludim, 
Xam sem zašel v stranjski sv^t. 
Zakaj moju dragu kudim 
Vre od mnogeh Majku let? 

Oj joj mila domovina, 
Gde si draga, gde si ti, 
Gde je oneh gor planina 
Gde tve srce sad skuči? 

Gde vre srcem tužna kloniš 
Na pečinu nagnjena. 
Suze k nemem zidom roniš 
S kamena do kamena. 

Gde na mrtveh sinov grobu 
Tužiš tvoj nesretni stan, 
Od njih proseč boljšu dobu. 
Od njih vračtvo tvoj eh ran. 



- 10 - 



Mrtve prosiš, a ja živem; 
Draga! nis li ja sin tvoj? 
Leti sokol s krilom sivem, 
Ter me v Dom zanesi moj ! 

Da mu dragu Majku najdem, 
Gde nju srce tak boli, 
Ter vu onu goru zajdem, 
Gde mozd mrtva vre leži.'" 

Kamgod putnik se obrne 
Z vsakim drhče korakom, 
Zemlja vsaka mu pocrne, 
Kojagod ni njegov Dom. 

Kak brž pak postavi nogu 
Na svog Doma granicu, 
Na tla klekne, hvali Bogu 
I poljubi zemljicu. 

Zemljicu sad suzmi rosi 
Zar sve nevernosti. 
Na nju s licem nagnjen prosi: 
„Majko, ah oprosti mi!" 

Otud dalje ne putuje, 

Javčuč: „kriv — ah ja sem kriv!" 

A da reč još Majke čuje, 

On već ne bi ostal živ. 



11 



Glas čuj ući V crnu goru 
Sprot drči, da najde nju, 
Nut kaj vidi? ptica koru, 
Prekljuvava hrastovu. 

Sivi orli zakaj daste, 
Našeh plodneh kine goric, 
Domovine stare hraste, 
Skljuvat' od poškodneh ptić?'' 



Stoga bregu putnik dole 

V niski jarek spušta se, 
I za mater najti v pole, 

V ravno pole pašći se; 

Dojde V mesto tam, gde Sava 
Ime Save pogubi. 
Gde se Dunaju — predava, 
Njegve lađe, da zdrži! 

Stani, Savo! sad ne teci, 
Poveć mi za Majku mu 
Kuda javče, daj mi zreci, 
Kuda skriva tugu svu." 

Kad tu nemre ono čuti, 
Njegvo srce što želi. 
Otud ziđe, dok se miuti 

V našeh poljah, gde veli: 



„Poveć mi zelena trava 
I ti poljsko cvetiće! 
Zakaj V gorkeh suzah plava 
Tužno lice Majke me?" 

„Mili sinke I gledi s trnjem 
Spetu ovu dol celin, 
Nju nasej mi s čistim zrnjem, 
I skoreni van pelin! 

Van pelin, van drač čemerni, 
Vse kupinje skrči van, 
Ter nazad bus moj sin verni. 
Za kem plačem noć i dan. 

Reci čuje, niš ne vidi: 
Jesi r ti to majko ma?" 

V gori z jekum beli zidi 
OdgGvore: „Majka tva," 

V ova goru sada drugu 
Ide iskat Mater svu, 

Nutl zabludi v trnićnom lugu 
Zgubeć s očih svetlobu. 

Povečte mi temni puti 
Ove tmične šumice, 
Jer se gde ona muti 
Za kum gine srce me?" 



— 13 



Niš ne čuje, vse je pusto, 
Vse je tužno, vse muči, 
Samo gdegde kukčec gfusto 
V pustem grmju sam skuči. 

„Mili Doma moga vrti, 
Gde ta loza sad stoji 
Ah kak jako ste podrti. 
Kakvo kladje tu leži! 

Vse je stranjsko, kamgod stanem, 
Glas domaći tvrdo spi, 
Vu tom mestu nepoznanem 
Još me zver kagod vmori; 

Ar vu tmici segurneša 
Vsa poškodna bivaju, 
K tomu V šumi još Ijuteša 
Divja vsa postajaju. 

Ak' ću tu začu vat glavu, 
I uzdržat život moj, 
Zabit moram Majku Slavu 
Još šetavat proti njoj. 

Rajši naj se v ovom hipu 
"Ma me ćeli sruši sv6t, 
Kak da v Slavskog roda kipu 
Idem Slavskog roda tret. 



— 14 — 



r 



Ne ću vendar dalje iti, 
Da kaj divjeg ne zbudim; 
Ah! al' z Majkum mojum biti, 
Ak' poginem, ja želim 

Duh moji sad se oštro zdigni, 
Napni čvrsto moći tve, 
Drevo, koje primeš, prign», 
Hrasti naj se poruše! 

Sile tve pritegni jake, 
Ter se hiti h visok zrak, 
Zhitaj vse oblake, 
Doklam najdeš sunčen trak. 

Zvezdami se tami prepaši. 
Da se dom rasveti tvoj. 
Sunce žarko ter uzjaši 
I z njim k tvojoj Majki poj ! 

Stani! traki kakti rose 
Nekakvi su v ishodu, 
Nut! kaj vidim, dobri Bože! 
Milu shajat Danicu! 

Danica ah! jasno kaže 
Ravni k mojoj Majki put, 
Vre se crna megla važe, 
V koj će pasti sveta kut. 



— 15 - 



Danica ah! lepa shaja. 
Mili Bože! Danica! 
Milost Božja nas pohaja, 
Kad nam shaja Danica. 

Pusti, zvezdo! naj široko 
Tvoji traki svetiju, 
Naj Hrvatom vsem gluboko 
V verna srca padaju! 

Z šarom naj se led sprelije, 
Naj se V jarkeh mraz stali, 
Ves sneg zemlja naj popije. 
Da se vse razeleni! 

Idem, idem tam, gde shadaš 
Prek vseh gor v slavenski gaj, 
Tam se mila ti porađaš, 
Samo skoro zor ju daj. 

Da mu najdem majku milu 
Pri sveh sinov grobeku, 
Ter ju znesem v zlatnom krilu 
Na stolicu negdašnju. 



Danica g. 1835,, br. 4. 



— 16 — 




Redužnost, Bog, Domooina. 



y hrvatske krasne gore! 
Je li sv6t šta lepšeg zmore? 
Vi ste očim' mojim' mile. 
Negda prve se otkrile! 

Komaj 'z zibke *zidem dfete, 
Kad na vrhe vaše svete 
Nesla me je dobra mati, 
Da navčim se vas poznati. 

Nesla me je na visinu, 
Da mu vidim domovinu. 
Koju, o nedužnost sveta! 
Držal sem za vas krug sveta. 

Blažen breg! na kom je stala, 
Gde na rukuh me držala, 
Kazajuća mi nizine 
I dalekih gor' planine. 

Ah, kak slatko nuz dolinu 
Sveta gledal sem kruglinu, 
Rožice ah! one bele 
Kak su Ijubno za me cvele! 

Oko moje sad na sunce, 
Sad na dalkih gor vrhunce. 



Pavao Stoos. — 17 — 



Sad je palo na ravnice 
Sad na drage majke lice. 

Pitanja na moja vnoga 

kak slatko mi je Boga 
Vii nedužno srce mila 
Onde mati zasadila. 

Ak' je ptica gde letela 
Drolini kukčec, glasna pčela, 
Ili mravlica po rosi, 
Bog, veli vsa ova nosi. 

Gde su ptičice, pitam. Stani, 

1 gdo nje vu zraku hrani? 
„Krovek im je nebo, reče, 

Z ruke božje hrana teče." — 

Sad vre, kamgod del sem nogu, 
Videl jesem vsa vu Bogu; 
Aj! vu Bogu v:aki vesel 
Listek se j' ni clrovu tresel. 

Veja kagod je šumela, 
Božji glas mi je donela; 
O! kak slatki oni čaši, 
Kad mi se čuric oglasi! 

I kad Ijubno vuz dolice 
Bistre gledal sem vodice, 



- 18 — 



Kak čez kamen se drobiju, 
Božjim glasom romuliju! 

Bu H, mamo! ova tvoja 
Domovina kada moja. 
Gdje se sve vu Bogu ziblje, 
Trava cvete, drevje giblje? 

„Bude", reče; i od hipa 
Domovine v srce kipa 
Prijel sem; o majko mila. 
To je vse tva ljubav bila. 

Danica g. 1835., bn 22. 




Žerjaoi. 



an je beli, sunce šija, 
Trava cvećem se razvija, 
A po nebu jata plava 
Od žerjava do žerjava 

U visini prek oblakov 
Blizu žarkih sunca trakov 
Kako lepu drže slogu! 
Da V sv^t topli dojti mogu! 



— 19 



Ves put niš ne jedu tužni, 
Jer i već put nisu nužni, 
Nit jim moći je postati, 
Nit u modrom nebu spati. 

Krila s kemi zrake seču, 
V kosti putnikom oteču, 
Oj, joj ! što se još ne čuje I 
Voda s vojskom narekuje. 

Ali vendar ni jim mira, 
Negdo pute im prepira, 
Z nekojega jadnog grla 
Prot njim vika se je zdrla. 

Najedanput su postali 
Kada na nje krič navali, 
Nikam z mesta ne letiju 
Vsi u kolu se vrti ju. 

„Oj žerjavi božje ptice!" 
Krikne vila iz gorice, 
„Tak visokom, gdje stojite, 
Sta pod nebom se bojite?" 

Pojtel nek u praznom kriču 
Mala dieca na vas viču. 
Slaba pamet ne presudi. 
Kam vas vode vaši trudi. 

Danica g, 1835., br, 35. 



I 




Ptica u krletki. 

ut, kak samo ja nedužna, 
Nut, kak samo se ja tužna 
Po krletki tesnoj tučem 
Javčuć glasom tuguj ućem 
Van iz gorke vuze lučem! 

Dan 1 noć mi srce cvili, 
Nemo drevo tučem s krili, 
Tužim V diljem lovca zlobu, 
Ali moj V ovom grobu. 

Zahman tužno plačem dobu. 

Druge sve po svčtu ptice 
Sad vu polje, sad v gorice, 
Sad k potokom preletiju, 
Ter se žitku veseliju 

A mla prsa smrt želiju. 

Jedne lepo za sve mlade 
S tankih šibic gnezda grade, 
Druge ili zrno nose, 
Ili V kljimu kaplju rose, 
Kada male jesti prose. 

A ja ova sva zg^biti. 
Tu u vuzi moram biti. 
Od svih ptić se odseliti, 
Sva čutenja vdreveniti, 

V kamen srce me zabiti! 



21 



Anda zašto mi je krila 
Narav ova podelila, 
Moć po zraku pojti smeti, 
Proti suncu odleteti, 

Pak sad moram tu sprhneti? 

Ni li moja krv jednaka, 
Kak i kagod druga svaka? 
Iz zemaljskih sokov ćela, 
Ni li kak i drugo telo 

Moje ruk božanskih delo? 

Svakom mojem po ću ten ju 
Stvorjena sam sva življenju: 
Okom vidim, vuhom čujem, 
Slast i dlihu razlučujem. 
Isto ćutim, kad tugujem. 

Niti nisam u mom žitku 
Drugom ikad smrt na britku : 
Kazat mogu tamne gore. 
Da i kukčec s truhle kore 
Uz me mirno projti more. 

Pak ja vendar cilja moga, 
Koj je meni dan od Boga, 
Za navek sam pogubila! 
Ah jao! ni li to nemila 
Clovečanskog spola sila! 



- 22 - 



Ni li Bogu to krivica, 
Da ja ovak tužna ptica, 
Plakat moram, kadgod zinem, 
Da tak v ćelom žitku gfinem, 
Vmiram, nikad nepreminem? 

Ovak plače, i nut bela 
Ptica z neba doletela, 
Ter je zanjke sve sprejela, 
Ptičicu iz vuze snela, 

I š nj um k nebu odletela. — 

Danica g. 1835., br. 35. 



Ja i tužna oila. 

Ja. 

^takno mjesec, kada tavne 

Kroz oblake putuje, 
Turovno na zemlje ravne 

Tz neba pogleduje : 
Tako tvoje modro oko 

U se uprto duboko 
Pokazuje, kak boluje 

Tvoje milo srce, vilo! 
Mrakom tuge sakrito. 



- 23 



i 



Ali gledaj zrak i sunce, 

Zemlju, drevje, čitav sv6t, 
Visokih gor vrhunce, 

Lišće, voće, travu, sv^t. 
Morske vale i potoke, 

Plitke vode i duboke. 
Pa razbori, tko sve stvori. 

Tko sve ravna tak odavna? 
Ni li duh, koj svu drži? 

Vila. 
Sta će mojoj gorkoj tuzi 

Uzorita narava? 
I nebesa divni kruži 

I sva zemlje krasota? 
Sta da sunce mene grija, 

Mome duhu, kad ne šija? 
Sto su gore, što je more? 

Sto potoci su duboci? 
Kada moj svet sretan nij. 

Kao svet ni li naše tielo? 

Duša ni V što svetu zrak? 
Jarko sunce srce vrelo? 

Srca ljubav sunčan trak? 
Glava nebo? Zvezde oči? 

Sveta sile tela moći? 
Zilni soci kao potoci, 

Koji ćelo naše telo 
Životom zalevaju? 



- 24 



L 



Zla ćutenja nisu V magle, 

Koje duh potavnuju; 
Kad se dižu, bune, magle 

Sunce li ne sakriju? 
Misao vetru ni V podobna? 

Ljutoj tuči zavist zlobna? 
A je r grde gnjevne srde? 

Munja mari, kam udari 
Ni r u rodu s gromovi? 

Dakle štogod žive, biva 

Slikom sveta vanjskoga: 
Više manje svaka živa 

Nose obraz celoga; 
Covek vendar nad svim više, 

O n božanskim duhom diše, 
On jedini u sredini 

Sveg stvorenja i živlenja 
Nema višeg od sebe! 

Sam Bog nad njim gospoduje 

Tajnom silom narave, 
A nad stvarmi on caruje 

Duhom prava istine: 
Za to mudrost Bog mu dade 

Da sam sobom vladat znade^ 
I za veću brata sreću 

Stvar da nije nit da smije 
To od brata tražiti. 



— 55 - 



1 



On je svet! — i kad pravilom 

Krivim svoja ukine, 
Tuđeg samo jadnom silom 

Sveta neka ne dirne: 
Ni zemaljskog zraka strela, 

Kakgod bila vatrom vrela, 
Kakgod klila njena sila 

Prek vrhunca svoga sunca 
Nije nikad planula. 

Nikad nij u mesec pala, 

Nikad zvezde ranila, 
U s V o m svetu je ostala 

Kakgod dalko sinula: 
Al u svet, kog smatram tužna 

Dušmanina zloba kužna 
Gromom pada svoga jada. 

Ter ubija sve, što šija 
Sjajnom iskrom blaženstva. 

Zaludu ga Bozi zovu, 

Uz vis strana njihovih. 
Da kroz noć po modrom krovu 

Slogu neba prouči : 
Kako mjesec, kako krasne 

Sjaju mirno zvezde jasne; 
A on jadnom, svojom gadnom 

Zlobom, mira plod zatira. 
Zemlju paklom pretvara! 



Dok svet sveta srne razbiti, 

Polag volje slomiti 
Tuđe sunce pomračiti, 

Jasne zvezde zgasnuti; 
Dok jur duša ginut mora, 

Kad joj jedva svane zora ; 
Dok koj tužan, drugog suzan 

Ćele noći suze toči. 
Uz put krvna progona. 

Dok svet sveta gvoždjem bije, 

U verige sapinja; 
Dok po krovih vrata vije 

Bacana od nasilja; 
Dok se razum zametava, 

Tupost pako uzvišava; 
Dok se pleni glas pošteni. 

Krepost tlači, dok se pači 
Prosvećenja rajska luč: 

Dotle, šta ću, nego tužna 

Med uzdisi čeznuti 
Slatkom nadom, da će ružna 

Jednom pakost minuti, 
Da svet svetu, duša duši 

Sretnog stanja već ne ruši, 
I od Boga dana sloga 

Vjerno pazi, da negazi 
Sloboda po slobodi. 

Danica g. 1837., br. 3. 



— 27 — 



m 



Grlica. 

visokoj strmoj gori, 
Na stoljetnoj ovoj jeli 
Vedrim zrakom svet beli 
Prvi put se meni otvori. 



Tanke šibe prostih hvoja 
Moje gnjezdo sastaviše, 
Ter me u njem milo niše. 
Bog joj plati, majka moja. 

Iz nje ustih do pšenice 
Nisam zrna vek dobila. 
Meni nosi iz dolice. 
Veće pesak majka mila 

Uz potočić bistre vode. 
Pođe leteć i bez straha 
Ter veselo natrag ode. 
Uzme zrno izmed praha. 

Tvrdom hranom tvrda krila 
Cistom vodom čisto telo. 
Vrelim g^ezdom srce vrelo 
Od majke sam ju dobila. 

Tako sam se odgojila, 
Pa vesele tuđe ruke, 
Lepe setve tuđe muke 
Nikad nisam požudila. 



28 - 



u daljini vidim polje, 

Zlatno mi se klasje smije, 
Ar mi nikad jošte nije 
Tamo letet bilo volje. 

Ja bi mogla mojim krilom. 
Kud ne može doseć oko. 
Podići se na visoko. 
Za odneti tuđe silom. 

Nut da tako tuđa sila 
Uzela bi gnezdo meni 
I još život mnogoceni — 
Sto bi majka ma činila? 

Zadovoljna dakle onim. 

Sto na pute kada zajdem. 
Medu praškom zemlje najdem, 
Tuđemu se sveder klonim. 

Kad uz kamen padajuće 

Dve tri kaplje skupit mogu 
Ter da sretna hvalim Bogu 
I srce mi igra vruće. 

Opet drvo na najveće 
Idem šesti, tere tugom. 
Opuštenim pevam lugom 
Nadam uvek bolje sreće. 



— 29 



■^ 



Zdravo grano, drvo mlado 

Glas moj nježno u se pije, — 
Do lista ga list odbije, 
Sve zaori sa mnom rado 

Suma — sa mnom sebe — čuje: 
Ja zasutim — ona šuti; 
Gorski pako plaču puti, 
Moje srce kad tuguje. 

Jauk tužan kroz ponore 

Kroz kupinje — prazne doli, - 
Jedva prolaz da izmoli. 
Dok do druge dojde gore. 

Tamo opet sve pobudi 
Sivi sokol krila pruži 
I vrh gnezda svoga tuži 
I svome se snu začudi; 

Ar jur sada sve ustane; 
Slavulj otpre odmah vrlo. 
Milim glasom svoje grlo, 
Ter na posluh braću gane. 

Jur ptičice svakojake 

Pjesme poju — svaka svoju, 
Ter u većem udilj broju 
Glasnim pevom pune zrake. 



- 30 



J 






Uz travicu pčela cvili, 

Mravak brižno putem trči 
Istom gorom cvrčak čvrči, 
Sve za rod svoj žive mili. 

Dok se jedno k drugom kupi, 
Dok se giblje šunm pusta, 
Dok sve otpre svoja usta, 
Da u život novi stupi: 

I dok meni služi vrieme, 
Za gnezdo si sagraditi 
U njem mlade {fcsaditi, 
Da ne mine moje pleme; 

Eto jadom uz planine, 
Eto luči strašna vika, 
Najedanput divja krika, 
Traži slede od zverine. 

Nut od lava severnoga — 
Z V e r a r stope najti žudi, 
Iz daleka sim zabludi, 
Da ubije gosta toga. 

Sad zamukne, sad zavapi, 
Sad postane, sad poskoči. 
Vatrom gore njemu oči. 
Nemir divlje srce trapi. 



31 — 



"\ 



Pušku skine sa ramena, 

Ko — ljuta se vije zmija — 
Da ubije već navija — 
Jer se kaže neka sjena. 

Neka sena goropadna, 

Strašnog lava od ishoda — 
Čini mu se, da tud hoda, 
Otud njemu prsa jadna. 

Prsa jadna ah izreći, 

Ko su jadna, nij' moguće, 
Ha! ko srci u njem vruće 
Za ubojstvom lava jeci! 

Videt žudi, što ga plaši, 
Senu vidi tela nije, 
Ko mu ljuto srce bije 
Ipak saki rast ga straši. 

Svaki rast, koj' šumom buci, 

Kad za listom — list se giblje. 
Kad za svržju — svrž se ziblje. 
Srce njemu teško muči. 

U zdvojenju lovnim rogom, 
Zacrne tulit divjom krikom; 
Lug odvikne istim klikom, 
I on obom dršće nogom. 



32 — 



Nogam dršće od neznanja, 
Da li to, kad on tuli 
Glasom istim njemu ruli, 
Da r je vetar ili je sanja? 

Ne zna zverar, da s' uz gore, 

Ke njegove noge gaze, 

Šuplja brda svud nalaze, 
jKoja jekam — š njim govore. 

Sam si dakle lava stvori, 
I što dreći, znati mora, 
Da od njegvog jest izvora. 
Sebe — neka tiem obori. 

I sam sebi strah porodi, 
Ter se sebe sad samoga 
I još jada plaši svoga, 
Do osvete, koj/ ga vodi. 

Ništ ne vidi; sad već sudi, 
Križopuće — da je njega, 
Očaralo odmah svega, 
Svakojako putem bludi. 

Eto, što sad ne počima, 

Kakva miso s njim ne vlada. 
Sto ne smatra iz nenada. 
Kad, što traži, gora nima? 



Pavao Stoos. — 38 — 



Vile, kaže, lava brane, 
One nose pamet zrelu. 
Kojom vide moju strelu, , 
I za lava teške rane. 

One su ga, znam, sakrile, 
Jer su vilam moći dane, 
Kako pticom lav postane, 
Pticom su ga pretvorile. 

Odmah misli, da kad blizu, 
Ja grlica tužno pjevam. 
Da ga perjem ja odevam, 
Nut; sam mu sam ja u grizu (?) 

Ti paklena, kaže, zveri, 
Ti sad moraš dole pasti ; 
Ter u krvnoj d^še strasti, 
Puškom svojom na me meri. 

Vidim mu se predaleko; 

OPrignjen sav po zemlji plazi 
Na me vendar verno pazi, 
Doklam pojde svržja preko. 

Da ja mladih ne bi imala, 
I kod gnjezda ne sedela. 
Ja bi bila odletela. 
I pobeći sa mnom znala. 



— 34 - 






Misli zverar došav bliže. 
Da ga moje ne vid' oko, 
Premda nije tak široko — 
I već znova pušku diže. 

Pušku diže i presiže, 

Ako nisam njegva žrtva, 
I ne panem doli mrtva. 
Neka njega hit ta stiže. 

Ti kupino, ka si tuđe, 
I ti, kaže, oštri trnel 
Bodi, rad se doli svrne. 
Bodi živo njojzi ude! 

A ja ću joj razbit glavu, 

Vrat izvinut, grlo izvući, — 

I do smrti nju utuci, 

iU nečistu — bacit travu. 

Ter još onda noge stresti, 
Perje i sva nj ej na krila, 
Kimi lava je ovila, 
Iskupsti joj i prokleti. 

Pivčuć na to moji mladi; 
Jedan porad ljute gladi. 
Drugi gnjezdo jer se shladi; 
Dižu kljune k mojoj bradi. 



~ 3S^ 



Ar to lovcu nije milo, 

Već primjeri, pušku spruži, 
Suma gromom sva zaruži. 
Eto što se dogodilo! 

Puška mu se sva razbila — 
Hit je njega obalila, 
Oči njegve zasliepila, 
I čelo miu razmrvila: 

A u mome ja sam stanu, 
Ko sam bila, tako ostala, 
Moje mlade ogrijala, 
Davajuć njim krepku hranu. 

Višnji čuva sve, što stvori: 
Sve što ćuti, život ljubi 
Koj' je, da drugog pogubi, 
Samog sebe on umori. 

Koj' pod drugim jamu kopa, 
U takovu njega lasno. 
Kadgod bilo, rano, kasno, 
Vlastita će svrnut stopa! 

Danica g, 1839,, br. 16, 

M 



- ae 



IHolitoa domoroca. 




Da nam ono ne pogine, 
što je noS^ ođ starine. 



že, kojeg oganj sveti 
Beskonačne rajske sile 
Kano zraka sunca leti 
Kroz duševne svieta žile. 



I po kojeg višnjoj zori 
Sav sviet k tebi stupa bliže, 
Da ti srcem čistim dvori, 

I svu mudrost vječnu stiže. 

Tamnoj zlobi ne daj vlasti, 

Da za ini rod podići, 

ir bi morao naš rod pasti, 

II tv6 sunce — nikad stići! 

Jošte prije neg Slaveni 
Kralje svoje pozdravljaše. 
Prije, neg' još prosviećeni 
Ikoj drugi rod poznaše. 

U viekovah tmini pustih. 
Gdje bezumna tupost vlada. 
Tvoja milost glas od usti 
Nam sačuva još do sada. 



~ 87 — 



V. 



Pa bi s njime sad propali, 
Blago ciene od najveće 
Za pobjedu našu dali, — 
O' to tvoja pravda ne će!!! 

Da smo od Slave narod stari, 
Kom jest rieči glas prostrani, — 
Tu su tvoji višnji dari, 
Iz ruk' tvojih nam podani. 

Zato nemoj dopustiti, 
Da se tvoji dari gaze, 
Kimi nam je k svrsi iti, 
Kroz tve luči rajske staze. 

Tvoja djeca svi su ljudi, 
Samo tvoj je sluga svaki, 
Samo tebi slava budi! 
Mi smo drugi svi jednaki. 

Danica g, 1840., br. 1. 




- 38 - 






Poz i D 

u 

ilirsko kolo. 













'/ A 






"^-^ 



Hercego'^*^ 



U ilirsko kolo mili 
Vratite se srodni puci, 
Sto su stari gvoždjem bili, 
Nek su duhom sad unuci! 

Slavna braćo, oj Hrvati, 
Ki za vašu krv i pleme 



- 39 



Krvju vašom znaste stati, 
Rodu vjerni svako vrieme! 

I Slavonci, slave sini,^ 
Ki ste uviek krepki, možni, 
Na čest jednoj domovini 
Sa Hrvati bili složni. 

Dalmatini, braćo stara, 
Gnezdo milih naših vila 
Prva iskra našeg žara, — 
Slavna krvi naših žila!! 

Bistri naši Dubrovčani, 
Istrijanci, oj junaci! 
I Korušci poštovani, 
Naše zviezde jasni traci! 

I vi Kranjci, tak nazvani 
Od ilirske negda krajne, 
Ki ste starom Rimu znani 
Rad desnice vaše sjajne! 

Oj Stajerci, kih djedovi 
Bjehu naše kod vojnice, 
Ponosni k6 labudovi. 
Brzi kano lastavice! 

U ilirsko kolo mili 
Vratite se srodni puci, 



- 40 - 



Sto su stari gvoždjem bili, 
Nek su duhom sad unuci! 

Medju Murom, na Dhmavu 
Sto stanuje, k nam nek stupa, 
Sve to jednu ima slavu 
Sa ilirskom braćom skupa! 

Bačvani po bielom mlieku, 
K6 vam majka sisat dala, 
Da ste dika našem vieku. 
Bila vam za ljubav hvala! 

Oj Banatu, komu ovo 
Ime ban od boja rodi, 
Upni um tvoj u to slovo, 
Pa te k nam nek sloga vodi! 

Serblji! amo ruke vaše, 
Nek se mrzost sva ukine, 
Opće jer je blago naše 
Jezik jedne djedovine ! 

A junačka kad vam sreća 
Dade ustav nov dobiti. 
Znajte, da je slava veća 
S više braće braćom biti! 

Više oči vidi više. 
Više misli više smatra, 
Više ruka već napiše, 
S više iskar' biva vatra. 



41 — 



Samo sloge duh jedini 
Bude naša opća dika, 
Angjeo mira medju sini 
Jedne majke i jezika! 

Od Bosanske sini družbe, 
Kih uzdasi sve nas trape, 
I od kojih gorke tužbe 
Za pomoći k nebii vape! 

Hercegovci, sokolovi, 
I vi braćo Crnogorci, 
Nedohitni vitezovi. 
Za slobodu hrabri borci! 

Još Bugari od starine, 
Na oružju momčad slavna, 
Koje stare otačbine 
Dobro zovu jur odavna: 

U ilirsko kolo mili. 
Vratite se srodni puci, 
Sto su stari gvoždjem bili, 
Nek su duhom, sad unuci! 

Tako kolo, koje tminom 
Dosad bjaše razadrto, 
Bit će opet Slave sinom 
Slavstva kolo sad četvrto! 



- 42 - 



Prvo kolo Ruska ima, 
Drugo Poljska, Ceska treće, 
A četvrto nek uzima 
Duh ilirski uviek veće. 

Na tih koli nek se stara 
Naša majka napried vozi, 
Da nam k sreći put otvara! 
U to ime Bog pomozi!!! 

Danica g. 1840., br. 4. 



Cjubao ilirskog junaka 

prama soojo] majci pri odlazku 
na Dojsku. 

|vo, jur me zove u daleki sviet 

Nemila roda našeg sudbina; 

Sad moram, majko, tvoja nevina 
Ostavit prsa, moje duše cviet; 

Jur mi srce kloni. 

Oko suze roni 
U spomen kod me majke sretnih Ijet*. 

Preda mnom se sada vije prvi dan 
Djetinjstva moga, u kom' si mila 
Majko! mene na sviet porodila; 



— 43 — 



Sad stoprv tvoje boli ćutim stan: 

Moje malo tielo 

I sve mlieko bielo 
Sad u zipki vidim; o moj slatki san! 

Sada, kad rastavlja bojna sila nas, 

Cjelove one, slatki naručaj, 

Ljubavi tvoje,ah ! veseli raj ! 
U suze utaplja sva taj gorki čas, 

Kazat ne mrem više, 

Samo još uzdiše: 
S Bogom, majko ! s mog plačućeg srca glas. 

I ti s Bogom, družbo! s Bogom ostaj sva! 

Sestrice mile! s Bogom ostajte! 

Uspomenu svedj moju nietite! 
Ja jur odlazim, s Bogom braćo mž! 

Molite se Bogu, 
• Da se vratit mogu, 
Opet vidit vaša lica milena. 

Danica g. J840,, br. 3L 

Amazonski srca odzio 

mladih sestrica ilirskih uz Ijubao braca na oojsku 
odilazećcga. 

^*h bez Tebe nije moći, 
Mili brajno! nam ostati; 
I nas s tobom udes prati, 
I nam s tobom skup je poći! 



- 44 - 



Jedne nam je majke krilo, 
Jedna ljubav, dom i blago, 
I sve, što je tebi drago, 
Nama bjaše uviek milo. 

Neka dakle ona sila. 
Ka uztreba tvoju ruku 
Dieli medju nas tvu muku 
Sva tva gorka i nemila. 

Mi idemo svuda s tobom, 
Kamene ćeš il u gore, 
ir na sinje poći more 
IV za žitkom, il* za grobom. 

Bratac. 
Ali s majkom, ka ostane, 
Tko će, drage seke! biti. 
Da ju grli i zaštiti, 
Srcem kloneć dla ne pane? 

Tko će uzet Vaše mjesto 
Da ju, kano Vila, dvori. 
Da š njom slatko progovori, 
Mila usta ljubi često? 

Ostajte! ja sam odlazim, 
Da za rod i domovinu 
Sječem glavu dušmaninu, 
I sav pakla skot porazim. 



^ 45 - 




Pa, kad zorom zviezda mlada 
U sried neba jasnost baci, 
Onda znajte, da junaci 
Naši staju, dušman pada! 

Onda pjesme nek uzpire 
Pram nebesom k višnjem Bogu, 
Domorodnu koj kroz slogu 
Spasio je nas Ilire. 

Danica g. 1840., br, 33. 

Otkuda je naša sloga. 

asa sloga jest od Boga: 
Jer nit časti niti dari 
Izmedj nas k njoj vuku koga, 
Samo čisti src;^ žari. 

Njoj se samo on protivi, 
Koj bi sve rad sam dobiti, 
IV kog plaši um svoj krivi, 
Da ć' u slozi sve 'zgubiti. 

Kad to znadeš, mili pobro! 
I poznadeš one ljudi, 
Kojih pamet, što je dobro, 
U svom domu svagdar kudi: 



- 46 



1 



Sto se čudiš, kada ovi 
I nas kude, ki želimo. 
Da svu mrzost medj sinovi 
Jedne majke uništimo? 

Da te iste tebi stvari, 
Ak' promotriš davno vrieme 
R i m predstavit će ti stari 
Svojih predjih teško breme. 

Staro doba iz Atene 
Svaki ures R i m obljubi, 
Grci bolni muzi i žene, 
A sve rimsko se pogubi. 

Ali kad bi uvidile, 
Da za Grčku rade diku. 
Odmah Vile roda mile 
Poju rimskom u jeziku. 

Eto pako strašne bune! 
Luda oholost digne glavu, 
Psuje, grdi, viče, kune 
Sve, što roda traži slavu. 

Za prostotu Rim nalazi. 
Sto ne bijaše grčkog djela. 
Sve ismieva, kori, gazi, 
Sto Atena nij' doniela. 



47 



Ali ipak one vrele 
Rodoljuba srca jaka 
Ne probiše zloba striele, 
Nit holosti reč opaka; 

Već se sve, štogod ne možemo 
Plahogledom bijaše, — stvori: 
R i m kroz svoje sile složno 
Cieloga svieta oblast obori. 

Što ne radi od T o š k a n e,* 
Hrabri vitez, kad on : „m i a !" 
Svojoj vili klicat stane: 
Stupaj napried „I-Talija". 

I dovede k onoj slavi, 
Dja u rimska usta glase 
Odi toškanskih Vila £tavi 
Cim sva zemlja nasladja se. 

Proti Vilam staro doba, 
Teutonije — bijaše gizda; 
Jer franceskog sebe roba 
Plemić N i e m a c riečju Izda. 

AV zapjeva niemoj gori 
Klopstock, Wieland, Schiller, Gothe 
I sve niemo progovori, 
Baceć Franka zvuk pod pete ! 



- 48 




I ilirska naša Vila 
Visoko će poletjeti, 
Samo mlada njojzi krila 
Daj porasti, Bože sveti! 

Danka g, 1840,, bn 44. 

Obličoj pjesnika orhu magle, 
Kleoetnikom. 



rot mjesecu — i prot zviezdi — 
Crna magla zrakom jezdi; 
Al, kad ove ne dostigne, 
Prot pjesniku jad svoj digne. 

To videća tanka vila. 

Do sunca je odletila, 

Tek kroz žarke njegve zrake 

Tako strielja u oblake: 

Kaži, maglo, kako u glavi, 
Koja mili rod svoj slavi, 
Ti bi mogla dbh uliti, 
Kao vrh tebe on se sviti?! 

Grom prot nebu past ne more, 
Već zemaljske u ponore: 



Pavao Stoos — 49 




Zato njega da udaviš, 

S tve mrkline grud mu praviš. 

Al se lažjom samu varaš, 
Grom u te samu udaraš. 
Jer vrh — tebe glave je slika, 
A kod mene grud — pjesnika. 



Cao Ilirski 

pred bitkom kod Siska godine 1595. 

^eđu hvoje starih jela i javora 
I uz bore tanke ponositih gfora, 
Gdje romone rieke trčuć kroz kamenje, 
I žubori ljupko od slavulja pjenje. 
Borac stari krvnog trudom od rvanja, 
Kad uredi dobro za sve mlade stanja, 
Lav ilirski legne na zelenu travu, 
Da ohladi srce, i razbistri glavu. — 
Nakon toli' truda slatku noćcu sniva. 
Munja oka, oštar zub, gnjev pandža, griva, 
Jaka uda, silno tielo strašnog lava. 
Sve u mirnom hladu — kad bez brige spava, 
Osmanske se đo njeg zvieri mrakom voze, 
Smrću mu se ljutom od svih strana groze; 
Jur čeljusti crne, jur krvave zube, 
Jur potežu pandže, za da sve pogube, 
Ter da sve pokolju odmah i podave, 



— 60 — 



Štogod se od krsta rodi stare Slave; 
ir da sve, što ove plod zvjeraJi nije, 
Kopstva vjekovitog lancem se obije, — 

Ovdje kurjak, lija, vodje od zvjerine, 
Trče tavnim putem, — ondje iz mrkline 
Gavrani se jatom dižu k nebu gore, 
Da sokolom našim neba put zatvore. — 
I jur bez obrane, braćo, bez obrane 
Preko Une vode crnim kljunom vrane 
Dave nam slavnije, što pjevat ne znadu. 
Kako gavran krokće, i što braću mladu, 
Koju jedna maja rodi, u jato vabe, 
Da ih pojedince jastrebi ne grabe. 
Ovdje ondje slavni soko ne uteće, 
Jedinom se u zanjke — slavno — zrnje meće. 
Drugog strijela rani; oba zarobljene 
IV verige zlatne — biju — il gvozdene. — 
A gavran im viče, da ni j' za njih veće 
Od ovakova ovih na tom svietu sreće; 
Pače nek si slome jezik, oči izvade, — 
Onda stopro bolje bit' će za njih nade. — 

Sokole! u ropstvu zar ćeš viekom biti, 
Koga plam vlastiti može izbaviti. 
Tamo r,ti je toplo, gdjeno sunca nima? — ' 
Zar ti očupanoj glavi nije zima?! 
Našto su ti gore, našto krasni luzi, 
Kad ne smiješ letjet, već gineš u tuzi, 
Kad ne smiješ bit' veseo pred dušmanom. 
Već se kriješ tužan glavom i tvom hranom? 



— 51 — 



V 



Pa ti jošte viču, da ti stanje taATio 
Po tebi već nikad postat ne će slavno! 
Tko je ikad bio slavan po drugome? 
Zar je sokol slavan, kom se krila slome, 
Zar je dika slugom bit u stanju svomu, 
Nikad gospod^arom u vlastitom domu? 
Prosto može živit prostak tudjom rukom. 
Ali nikad slavno, već vlastitom mukom. 

Uto Tomko Bakać vrućom srca željom 
Da utvrdi stalnost roda prijateljom: 
Pa i nas, i nas jur, čujte roda sini! 
U slobodnoj našoj, kaže, domovini, 
U junačkom našem gniezdu, gdje su stari 
Utočište našli negda kralji i čari — 
Gdje kolievka sjajna starih bijaše Leha, 
Starodavnih vazda glasovitih Ceha, 
I ostalih puka orijaškoga roda, 
Nas zarobit traže; slomi ih ta zgoda, 
I slomit će, dbk to u nas izvest rada i 
Jurve Lav ustaje, jur za svoje mlade, 
Gdje su, pita, ljuto simo tamo gleda, 
Srda mu prostrani prsa, i od jeda 
Diže grivu, pruža noge, tere carskom 
Stupa junak srdžbom zvjerju prot tatarskom. 
Sada kad pomisli, što ov porod novi 
Od njeg traži, kog nit rimski sokolovi 
Ne mogahu gvoždjem nikad ukrotiti, 
A ov divjom vikom naprot njemu hiti?! 
Proti njemu, za kog' hiljade godina 
Bore se, i sjajna starost kraljevina, 



- 5« — 



Za kog sieda Klio Grka i Rimljana, 
I još spomenici krvnih od mej«iana, 
Svuda slavu glase, kud junaštvo vlada, 
Pa njegove sile da propadnu sada? 
Ter da sad prestanu oni vieki davni, 
Oni opstojanstva dani rodu slavni, 
Rodu ! iz kojega Jiistinjan od prosta 
Poljodjelca rodjen rimskim carom posta! 
Iz kog Dalmatinac Diolet i množi 
Jošte drugi svietom vladaše k6 Bozi!? 
Pa da sad baš sada, kad sve vjekovitu 
Naroda svog diku na tom traži svitu, 
Nama se prekine put od slave jasne. 
Da pred svietom ime našeg roda izgasne. 
Sad, kad mi živimo, sada da u knjige 
Pišu se suzan j St va našega verige. — 
Da smo sami krst naš slomili, i svetu 
Predja naših vjeru zrekK za prokletu. 
Da smo puku jaram i dvovrsne daće 
I turskom jeziku, još prvenstvo dali? 
Da smto puku jaram i dvovrsne daće 
Bacili na glavu, da se viekom pače?!! 
Bolje da nas proždru zmije svega svieta, 
Neg da na nas padne ta pogrda kleta, 
Koju bi potomstvu dogadjaja znaci 
Na sramotu našu, kakvi smo junaci, 
Kakvi domoroci bili? tužili dovieka. 
Da ni imao za se narod naš čovjeka ! ! ! 

Danica g. 1841., hr. 48. 



— 58 - 



^ 



p€sma s likom 

polog jednog napjcoa g. Krcutzcra iz opere „Zaklctoo" 

pi«Dana 

U akademiji danoj po duhoonoj mladeži zagrebačkog 
sjemeništa. 

Lik. 
?alko 'e još dan, veliki zvan, 
Jer svak ne ljubi svii Slavu Slavjan: 
Dok teže drugi svojem u pomoć, 
Nesloge crna pritišće nas noć. 
O teški san majčinih ranM 

Glas. 

Ilirski porod još jedini 

U svietu stoji zapušten, 
U jednoj tavnoj k6 ztdini 

Bez luči sužanj zatvoren. 

Jedanput će narod svaki 

Raj svfe Atene slaviti. 
Samo ti ćeš tad opaki 

Dno tvog pakla viditi. 

Jer dok drugi tud je grabe 
Za umnažat moći svoje, 

Ti još drobiš dosta slabe 
Na komade sile tvoje. 

Slogom, dakle, oj ilirski puci, 
Slavu tražite ! ! ! 



- 54 



Lik i Glas. 
Blizu je dan, veliki zvan. 

Kad svak će ljubit svu Slavu Slavjanl 

Glas. 
Ah, domovino, cviete mileni, 
Gani nam srce, da slogu ceni! 

Lik. 
Daj vatru, majko, tebi u pomoć, 
Ter sanka tvoga iščeznut će noć! 

Danica g, 18^2., bn 19. 



Proe misli u pooratku zdraolja. 

ikoro, skoro mog života 
Jarko sunce je zapalo, 
Da me, Višnji, tva dobrota 
Ne uzdrži jošte malo! 

Kad bolesti se izbaviti 
Blagi raj mi opredieli, 
O jur srce moje hiti 
Roda ususret moga želji! 

Udaljenim k zavičaju 
Sad povratka slatko bije. 



— 56 



.^ 



I kog vodi k mora kraju 
S neba mu se zviezda smije. 

Da i ptica tužno izleće, 
Kad joj krila led uhvati; 
Ar si pjeva, pranialjeće 
Kad se njojzi opet vrati. 

Tako kad mi, oj Danice, 
Može opet srce i duša 
Tve proslavit sjajno lice, 
Slast najveću žica kuša. 

Sad se utope misli moje 
Prošasnosti u noć škuru. 
Gdje zrijem, zviezdo, zrake uz tvoje 
Vodu i vatru, snieg i buru. — 

Ali rieku, da peharom 
Tko izgrabi zalud teži, 
Ona stazom, ide starom. 
Njoj dolazi viek što bježi. 

Ko ju kreće druge u tieke, 
Zalud sile svoje trudi: 
Ta što uspava stare u vieke. 
Isto nove još probudi. 

Roda moga stare vile 
U zabiti toli krati' 



56 - 



Jesu u tavnom vieku bile; 
Al' čas bolji nje povrati. 

Bolji čas — ah slatke rieći, 
Kak' vam naglo sat udira, 
Kim se roda moga sreći 
Kolo u tieku svom zapira! 

Pa kak teško u svom domu 
Borit njim se sa vremeni, 
Da otvore puku svomu 
K prosvećenju put žudjeni! 

Ai' za dobro zlo primiti, 
Stara 'e plaća vitezova, 
Sve za narod zlo trpiti 
Bio je udes i bogova. 

Svim delijam slava 'e hrana 
Za nju žedju i glad trpe, 
Za nju nose toli rana 
Samo iz slave slast da crpe. 

Danica g. 1844., br. 6. 



Tužna uspomena. 

idio sam- te, i od svoga. 
Koje vidih, lica lice 
Moje očne iz ženice 
Pade do dna srca moga. 



- 57 ~ 




Pade do dna, gdje ćut bdije 
Kano jeka, ka oda se, 
Nevidjena kroz sve glase, 
S njimi tudje kad otkrije. 

Tako, kad je jauk ispao 
Od njedara stišnjen tvojih; 
Ganuo je zvono od mojih, 
I bol srca mog odao. 

Bol mog srca, koj me mori. 
Otkad s a V e od briegova 
Iz dna tvojih plač grobova 
Prviput mi ,,jao!" zaori. 

Tko je, pitah, oj udesu, 
Kih u grobu vapi duša, 
Kih uzdase sav sviet sluša? 
„Braća, klikne, tvoja jesu.*" 

I oćutim, ko na dvoje 
Da mi srce tko prereze, 
Ko da živi ugljen žeže 
Stan od ciele duše moje. — 

Iz vidjene slike tada 
Slike braće zarobljene 
Teče suza uspomene, 
I na srce gorko pada. 



- 68 - 



Sf 



Suza pada, kamen duši 
Iz nje raste, — ko on u gori, 
Kojeg tiesni vrutak stvori, 
Kad vrh kaplje kap se osuši. 

Na zemlji se radost s tugom, 
Voda suhom, ravno s briegom, 
Lietnji prašak mienja sniegom, 
I dan sjajni noćju dugom. — 

I sve ustaje, što san sniva, 
S crne tmine sjajnost viri. 
Zora krila kad raširi. 
Danak radja i cjeliva. 

Samo ti si bez promjene, 
Samo tebi, majko, u tuzi 
Ko u jednoj vječnoj uzi 
Gorkim plačem srce vene. 

Danica g. 1844., br* 40. 

Slaoa Zagrebu 

od 

Kupskih bregooa. 

okraj Kupe, vodice studene, 
Kud se dižu gorice visoke, 
Stupi Vila vrh goleme stiene. 
Da razgleda krajeve široke. 



— 59 — 



^ 



Pa uz gore od Zagreba grada 
Kad si gledom pase oči svoje. 
Milim glasom zapjeva si tada: 
„Oj sokole domovine moje! 

Glavni stane hrvatskih sinova. 
Kruno moja, oj vilinsko gniezdo, 
Oj hrvatskih oče svih gradova, 
Oj Zagrebe, oj slavjanska zviezdo!! 

Bio uviek, što si dosad bio, 
Istok sunca od prosvjete puka, 
I još roda moga angjeo mio. 
Kojeg vodi nas k spasenju ruka! 

Rbdoljubnog tvoga od ognjišta 
Ushićenje nadju duše mnoge, 
Kim na svietu nije dražeg ništa 
Od — sve braće jednokrvne — sloge. 

Barjak, kojno podigoše vile 
Na zidinah tvojih staroslavnih, 
Djevice su roda obljubile 
I unuci pradjedova slavnih. 

Pod njeg ide, koj' se osviesti, 

I govori :s ponosom sebrojim 

K tom narodu; s njime ću u česti 

I nesreći pred svietom da stojim 



— 60 — 



Vlastitost je srcu, da se diže. 
Kada čuje slavu od junaka 
Otadžbine svoje; aP ga i riže 
Svoga roda opačina svaka. 

Ove ćuti, skoro pogubljene, 
Iz tvojega slavni grade, vrela. 
Nevinim su dušam povraćene, 
Da se spasi domovina ciela. 

Sto Atena Grkom, Rim Rimljanom, 
Hram slobode, što Pariz Francezom, 
Sto grad mira Beč je Austrianom, 
Gazda morski London, što Englezom; 

Sto Lipiska Njemcem, a Prag Cehom, 
Sto Biograd slavnoj kneževini, 
I grad novi Svetog Petra Mehom; 
To s' Zagrebu našoj otadžbini! 

Kitio vazda hrvatske nam sine 
Viernošću pram Bogu i pram domu, 
I zakonom opće domovine 
U ljubavi prama kralju svomu!" 

Danka g, 1844., br. 47, 



— 61 - 




Domorodna ITlafica 

braći čehom i ostalim soojim prijateljima. 

edobitnieh vjekujući 

Plami u krvi Podjebrada, 
Kad se i Vaše zrakom luči 
Diže naša pčela mlada: 
Tim se prama nam pojavi 
Prave bratske žar ljubavi! 

Krv u biedi krv priznaje, 

Nužda osviesti srodne ćudi. 

Da brat k bratu svom pristaje, 
Kad ga udes bije ljuti! 

Svak za svojim rado hrli, 
Izrod samo svog ne grli. 

I zadaća slavnog vieka 
Branit slavu krvi svoje, 

Gleda amo izdaleka 

Na kraljevstvo jedno-troje : 

Liepi biser od starine 

Da Slavjanstvu ne pogine! 

Riekom krvi posvećene 
Te ostanke Zvonimira, 

Jak sve zipke svete stiene, 
Ceh poštuje, p o d u p i r a : 



— 62 



Od otaca uspomena 

Dobrim sinom jest Ijuvena. 

II Kaukaskieh preko gora 

Spomenici roda bili, 
Ili sinjeg preko mora, 

Još su srodnim dušam mili: 
ICamo r ne bi, gdje bez muke 

Pružiš bratu bratske ruke!! 

Oj i u nas slava stara 
Siede Vile Praga grada 

I starinskih od vladara 

Čast slavjanska jošte vlada: 

Ne štuje ni tudje blago, 

Komlu svoje nije iirago. — 

Liepo sjaju viek pri Tebi, 

Austrijo, dusi slavske krvi — 

Slično zvieždju usred nebi, 
Sto oko svoga sunca vrvi; 

Jer jednaka 'z jednakoga 

Ide iz sunca svjetlost svoga! 

Dobar ćaćko svoje diete, 
Ak' i majci slično, ljubi; 

Nikad krepost veze svete 
Već grehota nje pogubi: 

Mio i tudje čedo mili, 

Zao i svoje još rase vili. — - 



- 63 — 




Dakle ruke dat si valja, 

Ne podnožje kroz potajno — 

Već kroz krilo dobra kralja 
I priestolje njegvo sjajno: 

Da viek bude u sredini 
Kralj i ćaćko naš jedini! 

Tako rod naš popeljajmo 
U prosvjete crkvu dragu, 

Tako Božje Bogu dajmo. 
Ljubav kralju, rodu snagu: 

To je naših prijatMja, 
K6 i naša vječna želja! 

Danica g. 1845., br. 20. 



Riječ k pomirenju. 

om je rodu snage vrelo, 

Dobra savjest, srce smjelo, 
Za napretkom želja prava, 
I koljena svoga slava: 
Tomu ništa nije mučno, 
Ništa teško, nediokučno; 
Jer svi sviju sreću traže, 
Sve u život ljubav slaže. 

Ar gdje osvete vatra gori, 
Gdje brat brata mržnjom mori. 



- 64 - 



Gdje nij' vieća ni u čemu, 
Da oprosti svoj svojemu: 
Ah jaohi tamno pakO vlada, 
Tam je carstvo od nesklads^', 
Tam' nalazi tamnija lica 
Svagda zviezda prehodnica: 
Vrhu doma ah takova 
Nema božjeg blagoslova. 
Otud bježi slast života, 
Užas tu je i strahota! 

Pa kad općeg nema ognjišta 
Od ljubavi kao središta, 
Kad nij' ćaćka, koji bi prvi 
Bio kod družbe od sv6 krvi. 
Da k njoj mudro i smjelo stupi, 
Bludeća joj čeda skupi; 
Kad nij' majke, kd bi znala 
Podić djecu, ka su pala. 
Koja bi se smilovala, 
Za svu krv se žrtvovala. 
Tada mora jadom strasti 
Rod zatravljen ah propasti. 

Da tim rod naš ne pogine 
Nemilost se liek ukine; 
Jer gdi mržnje jurve nije, 
Tam' se i slozi nadati je. 

ODusi u dušu gorostasnu 
Kano iskre u vatru jasnu 
Mudrim viećem nek se slože. 



Pavao Stoos. 



— 65 - 



To nam ćaćko biti može. — 

Nek se u jedno nježno i drago 
Kano zviczde u nebo blaijo 
Svako od nas srce stavi, 
Tim se majka nam pojavi. — 

Ovi sveti roditelji, 
Nek nam budu spasitelji: 
Um — kao ćaćko — put nek kaže. 
Ljubav — majka — pripomaže. 

Takav sabor svih duhova 
Mudrih roda od sinova 
S krepkom voljom jest jedini 
Otac roda u sredini. 

Zakopana naša sloga 
Spasitelja toga svoga 
Iz svog groba zovuć cvili! 
Izbavi me, ćaćko mili! 
Svedj si znao odoljeti 
Svakoj sili, duše sveti, 
A još nij' ti preko praga 
Roda svoga prešla snaga! 
Vieće tvoje, bi oj em malo. 
Još pod drugim nije palo, 
Nit je u svietu koja sila 
Volje tvoje grom' razbila! 
Tim izbavi, ak' si bio, 
Ikad rod svoj izbavio, 
Izbavi me, jur je doba, 
Iz mog tamna, grozna groba! 



Ti još roda, oj ljubavi! 
Slatko srce, još se javi: 
Sjećaš li se, majko sveta, 
Sjećaš li se onih ljeta, 
Kad si čvrsto mene bila 
Tvomu rodu prigrlila? 
Ak' se sjećaš, tad te prose 
Suza mojih gorke rose. 
I u jedno sve stopljene 
Mog ćućenštva krotke sjene: 
Gani, majko, tvoje diete, 
Nek se sjeti vjere svete, 
Pak nek opet u milosti 
Bratac bracu svom oprosti! 
Nek' ne bježi majka kćeri, 
Nek' sinu otac ne zamjeri, 
Nek' se sestra k sestri vrati. 
Sav hrvatski rod pobrati! 
Tad ću stara kroz koljena 
Ratnom kroju posvećena 
Ja desnicom višnjeg Boga 
Iz groba ustat bratska sloga. 



Danica g. 1846i, br, 39. 



^ 



67 — 




ČoDJek u Bogu. 

ebo stoji bez vremena, 
Gdje duh jedan viek opstoji. 
Dole je kolo od promjena, 
A što je gore, ljeta ne broji. 

Gore sunce ne zapada, 
Nit se mienja mjesec bijeli. 
Niti noć kad dan nadvlada. 
Već viek sjaje raj veseli. 

I ko iz glave ćuti i pazi 
Duh naš stranke tiela svoga, 
Tako i s neba Bog prolazi 
Kroz sve strani svieta toga. 

Kom je s Bogom ona sloga, 
Ka je udim tiela s glavom, 
Tom je pokoj dluše od Boga 
Viečne ruke pod opravom. 

Bog viek stoji, — s njim u Ijiidi' 
Života se' viečnost stavi. 
Bogom sam'O ljudski trudi 
VSek su u sreći — viek u slavi. 

Bog je sretan — i da u Bogu 
Svi smo sretni, Bog zahtieva 



- 68 



Svima pružeć raedjii strogii, 
Da svak stazom svojom pjeva. 

Da je jednom dobro i drugom 
Božjem svjeta tog djetetu, 
Ne da jedno čezne tugom. 
Drugo oholi da se u svijetu. 

Stalno je sretan, koj' god slici 
Bogu licem po kreposti, 
Koj pun Boga ono diči. 
Ka su u božjem spodobnosti. 

Cijem tko Bog^ sličan, više 
Neodvisan većma je time, — 
Za se u sebi svrha diše 
Ko i Bog, kog slavi ime. 

Tako u slici višnjeg Boga 
Zvat se božjim vriedS sinom, 
Jer je slika oca svoga 
Umom, čuvstvom, dobrim činom'. 

Božji sviet je svud u slozi — 
Svud beskrajnom' po prostoru: 
Cijem to znamo? dal' nebozi 
Glede u vječnu neba zoru?? 

Iz Boga je, koj ga znade. 
Samo sin je ocu sličan. 



-- 69 - 



r ^ 

Nit se častit drugim dade 
Nego svetim Bog preodičan. — 

Vječnost vidi svak mu čili, 
Kad prostorah leti u hride. 
Kudgod krajem sići sili. 
Na sredinu svudier side. 

Bog je vječan i prostori 
B.eskrajnošću Boga nose; 
To je što vidi, i govori, 
U dobru općem duh napose. 

Bog na nebu, — pa vjek budi 
Sebe svakoj u savjesti. 
Gdje on svako zlo osudi, 
A sve odobri, što je od česti. 

Cisti značaj, riječ vjek ista, — 
Sveto srce od ljubavi, 
U svijeh djelih sa vijest čista, 
To u čovjeku Boga javi. 

Živim Bogom grudi pune 
Neodvisno stoje u svijetu, 
ir je slavi tko, il* kune. 
Bog je u sebi vijek u cvijetu. 

Tko se oholi, nek se izjede 
Gladan tašte svijeta slave, 

v i 

- 70 — 



Jednako si jednoć sijede 
Pod odijelo zemlje i trave. 

A viječnosti u prostoru 
Bog se duhu strog pojavi, 
Koj života tog na moru 
Boga svijetu zapostavi. 

Katolički list g, 1850 br, J^, 



Zadnja uf|dia 

rastuic«|0Miii «rcu mojemu. 

jH|illlt nrirno, srce moje! 
'^/^ Ka te mori, vrh krivice, 
Skoro, skoro bude tvoje 
Zemlji u crnoj spalo lice. 

Nepoznato tomu svijetu, 
2ivilo si gorke sate: 
U najljepšem dobe cvijetu 
Ljuti mraz je pao na te. 

Medj zemljake u tvom domu 
Sijalo si zrnje sveto: 
Slava cvate rodu tvomu. 
Tebi pelin, cvijeće kleto. 



— 71 — 



r 



Sta si dalo, ne uživaš^ 
Tvoju ljubav mrzost vraća, 
Za glas dobar — zao dobivaš, 
Tako tebe rod naplaća!!! 

Gdje su one mlade zore 
Od prvoga tvog ustaja, — 
Gdje je mislih slatko more, 
Kim si pilo slast od raja?! 

Nisi r domu žrtvovalo 
To 1 sve tvoje dneve i noći 
Nisi r sve tvoje iskre dalo 
Za narodu tvom pomoći?! 

Nisi r svakom žitka u času 
Cijelom dušom sa milinom - 

Za poštenim samo glasom 
Težilo i riječju i činom? 

A što rod iz tebe radi??? 
Nenavist te grize tajna — 
Nečovječtva tajni jadi — 
Mrače čuvstva tvoja sjajna. 

Nu ti se ipak ne osveti! 
Trpi, srce, jošte malo; 
Skoro, skoro dan zasvieti 
Kim u zemlji budeš spalo! 

NaSe gore list g. 1862. 



-78 — 






Rodoljubna osojesnica* 

Ušt' ti rodne gore, rode moj predragi! 
Zašt' Jadransko more put sve sreće blagi? 
Brodonosno zašt' vodice, 
Zašto krasne livadice? 
Zašto liepi zemlje plod, 
Zašt' vatrena momčad, Slavjanski porod? 

Pa darmi tog blaga nemilost zavlada^ 
A duševna snaga, rode, tva propada; 

»K zemlji pripet Anđeo puka 

lAk' je i veseo, jošte kuka. 
Tijesan miu je duše stan, 
Potišten ko zaviek iz raja prognan. 

Sokole, govori, zašto nosiš krila? 
Da puzaš po gori k6 zmija nemila? 

ir da se uvis slavno dižeš, 

Ter ko zviezda k suncu stižeš 
Dvojeg svieta građanin, 
Na nebu i zemlji sloboštine sin? 

Sta se bojiš? prava narav tvi priznaje: 
Ta dok raste trava, sunce svjetlost daje, 

ODok slobodno u sve čaše 

Mrav i crv se zemljom pase. 
Riba vodom dok plovi. 
Tad slobodno nebom i sokol leti. 



— 73 — 



Slavulj u dubravi na zelenoj grani 
Milog Boga slavi, što mu mlade hrani: 
Višnji svemu ćut dao je, 
Da 'e najdraže svakom svoje; 
Tim sve žice vijek stoji. 
Da svak svoje ljubi, grli i plodi. 

Oj pukova oci, oj majkina krila, 
Sretni domoroci, sestre i braćo mila! 

Ne bi li se smilovali. 

Na slavnija pogledali, 
Da dielite s pukom duh 
K6 s dječicom vašom duševni \.. / kruh, 

Gdje rieč niaška glasi, da tam razum zbori, 
Da su sretni čaši vriedni razgovori, 

Da od roda svaka duša 

Slast u krilu svojih kuša 
Da raj naši poćute svi, 
Da znadu, zašt' čovjek na svietu živi ! 

To je, što još ište krv Kosova xatsi, 
Sigetsko bojište hrabret^ Hrvata: 

'z Grobnika kroz šest viekova 

Duh Tatarskih vrh grobova 
To još liče rodu svom. 
Da spasi i sebe, tko spasio je dom. 

Sad diži se, rode, 'ž potištenja rake,' 
Nek te Bogo vodi u svog raja zrake! 



- 74 ^ 




Narav tebi pravo daje, 
Da se duh tvoj nek ustaje, 
I svog bića traži čast, 
Cviet najljepši sreće i života slast! 

Naše gore list g, 1862, br. 15. 

Vruča molitoo za draau 
domoDinu. " 

fa toj obali Kupe-potoka 
% Dakle moj do groba stan, 
Gdje gorke suze padaju s' oka 

Meni tužnom noć i dan? 
Vječno vrelo bolje nade 
Tješi srca moga jade. 
Vodi moje zviezde put 

Gdje utjehu najde čovječnija cut!... 

Zalud u slatkoj ljubavi roda 

Ode mog života cviet, 
Poštenim svrham ne ima već ploda 

Zastrle su spletke sviet! 
Plamtio sam svedj za veću 

Miloga roda moga sreću 
Pa sad primam za taj žar 

Pred licem svog roda sam otrov za dar. 

Sad kč da u prahu stojim Kartage. 
Scipija rimskog biedni rob, 



- 76 ~ 



Srce mi plače, kad gledam drage 

[Domovine moje grob, 
Jer joj nježnost srca dave 

I sramotu s uma prave 
Cim ak' past je srcu mom 

Sačuvaj, o Bože! bar mili naš dom! 

Naše gore list g. 1862. br. 16. 



moja jedina utjeha. 

^Bft lačuć gledi ma nježna ćut 
1^^ Na prošli mog života put, 
Jer sad — kud okom proleti. 
Sve tužnom srcu se crni, 

Ah nebo pitam: da V je ta 
Svih svetih težnja sudbina, 
Na svrsi da se progoni, 
Koj časti sav svoj život posveti? 

Sto bijaše žara u srcu mom, 
Usplamti sav za vjeru i dom! 
Ahj cviet života sav za dar 
Postavih na taj sveti oltar: 
K6 brižna zorom pčelica 
Viek traži cviet po ružica' 
Jednako tražih za svoj ro:* 
S duševnog cvieća viek najbolji j^^'od. 



— 76 — 



u noći mi lučernica, 

U zoru sjaše đanica, 

Kad sipah iskre s čustva mog. 

Na list do lista u sveti slog. 

Momi rodu da se u grudi' 
K prosvjeti ljubav probudi, 
Dla s tople neba iskrice 
I proste crpe žar kolibice. 

Pa zato sam dvadeset Ijet 
U kraju, gdje prestaje sviet, 
Gdje mučeničkih suza vir 
Je tužnom srcu vječni pir 

Još teška magla svaki dan 
Donaša boli u moj stan, 
A dal'ko svaka je pomoć. 
Ah tavna — tavna — u srcu mi je noć! 

Ah, gdje si rodnog mjesta kraj, 
On žive vjere zavičaj?! 
Ah, gdje si, gdje si mili cviet, 
S mog perivoja mladih Ijel! 

Još ona polja, doline 
I livadice nevine, 
Zrak čisti i gorice slast 
O zašt' ostavih ti, za tu propast?! 

Nu što me tješi, to je Bog, 
Čuvar jedini srca mog! 
Ah srca tužna, komu viek 
On briše suze, daje llek: 



— 77 — 



r 

I 




Da s' onkraj groba čeka nas 
U vječnom domu vječni spas! 
Gdje, koj nam žar svoj darovž. 
Nagradit svetu iskru srca zna. 

NaSš gorš list g, 1862. br. 16, 

Ra uspomenu župljanom poslije 
smrti moje. 

jjVce moje,! svakom doć' će vrieme 
Za odložit putovanja breme : 
Jer je, kako kaže Pavao sveti' 
Odlučeno Ijudem svim umrieti. 

A koj dan će? — i u kojem satu? — 
Doći poziv, to ni j^ednom bratu 
Nit po Bog)i^ s<cstri znano nije ... 
Sv> tniiiBtfU ruka Božja krije. 

Zato, dok me udes ne zateče, 
Kojim nebo: „hodi odavlje" reče! 
Dja Va« |Hrijc ne izručim Bogu, 
Propustiti nikako ne mogu. 

To tim više, što od mnogih dana 
ir s bolesti je ta srca rana 
ir je slutnja, ne mogu doseći, 
Da ću skoro: „S Bogom'* svietu reći. 



- 78 — 




župna crkua u Pokupshom, 



Vrijeme nosi nješto svakoj krvi 
Pred rastankom dugo da uzvrvi ; 
Iste ptice vrieme prije ujati, 
No ih u toplu svieta stran otprati. 

Lastavica zemlju, gdje se othrani, 
Obletava, kad otić' nakani. 
Tužno zrakom ore i žeravi, 
Kad ih jato gniezda svA ostavi. 

I ja na Vas gledam suznim okom 
Sa žalošću u srcu dubokom, 
S odlaska me od Vas i mog stana 
Peče u srcu dušobolna rana. 

Sva preda mnom stoje k6 plačuća, 
Žrtvenici, stiene Božjih kuća, 
I po crkvah svako svetih lice 
Jest mi očim' vrelo poplavice. 

Već dvadeset prvo teče ljeto. 
Otkad veže nas vezilo sveto, 
AV taj vienac, kojim Bog nas spoji, 
Sad već strgnut međju nami stoji. 

Cutio sam usred srca moga, 
Ko} mi b'jase nalog dan od Boga, 
Da Vam budem otac, kad Vi meni 
Za djecu ste bili izručeni. 



- 79 - 



One tuge srce sad opstiru 
Drage ovce Vašemu pastiru, 
Koje u srcu milom čaćku stoje, 
Kad odlazi od dječice svoje. 

Pod mojim ste okom jedni rasli. 
Drugi u Bog^ svietu tom izgasli, 
Treće starost sad već sieda dići. 
Koje krstih, već su sad mladići. 

Ostavit ću dakle sva ta lica, 
Koja nosi il' krije zemljica, 
Crkve, stan moj, kuće moga stada: 
Svud lagano sunce mi zapada. 

Nu ne dvojim, da i Vama ravno 
U srdašcu tako bit će tavno; 
Rieč rastanka, čredo moja mila! 
U tugu je i tebe stavila. 

Zato, prije no se na put stavim 
I suzami zemljicu poplavim. 
Gdje ću moje Bog^ izručiti znoje, 
I Vam reći: s Bogom ovce moje! 

To najprije preporučam svima: 
Viek imajte Boga pred očima! 
Ah! na Boga koj ne zaboravi, 
Bog i njega nikad ne ostavi. 



— 80 - 



K toj pomisli još dodajte ovu: 
Ljubav svetu, kćerku Isusovu, 
Medju Vami uviek da držite. 
Vjere nauk činom dla sliedite! 

Ak' Vas kada kakvo zlo zatece, 
Sjetite se, što sam Isus reče: 
Ah blaženi! koje sviet progoni, 
Jer će u raju plaću dobit oni! 

S tim raspela Isusa u ruki 
Slast Vam bit će u najvećoj muki. 
Uviek s Vami po suhom i vodi 
Slatko ime Isusa nek hodi! 

To i cvieće od srca Vašega, 
Podučajte djecu prije svega 
Tvrdo uviek ufat se u Boga, 
Činit dobro maniti se zloga! 

Nek taj nauk s imenom se sveti 
Majke Božje u Vašoj pameti. 
Koja b'jaše župe zaštitnica, 
Nek je i rieči ovih čuvarica! 

Nek Vas čuva, kojoj sam se bio 
U došastku mome izručio. 
Pokloni V joj Vas, o ovce moje! 
Nek Vas čuva sine i kćeri svoje! 



PaiVao Stoos — 81 — 



Uz to moje skrbi za sve svete 
Crkve Vaše, nek Vas na me sjete, 
Podignute mojom brigom biele 
Tri kapele nek Vas viek vesele! ■ 

Kod svih svetih i svete Trojice : 
Svetog Vida: Marije djevice: 
I Isusa ah jao! ranjenoga, 
Sjetite se priskrbljenja moga! 

Hram četvrti, svetog Petra stiene. 
Na brieg liepi od nas prenesene, 
Nek Vas sjete naše liepe sloge! 
Bog će platit naše trude mnoge. 

Sjetite se onih svetih goda, 
Onog Božjeg puta i prohoda 
Sad u Hotnju, sad k svetoj Trojici 
Sad k trih Kralja crkvi u Roženici! 

Sad u Cerje k svetog Petra stanu 
I štefanske o gjurgjevskom danu, 
Sjetite se i milih pjesmica, 
Kano vrutka nevinih suzica! 

Sjetite se, da Vam slasti ove 
Tražio sam uviek nove i nove 
Bog dao, moleć, sasvim Vam spoznati. 
Kako *e sladak Isus, koj' ga shvati. 



- 82 - 



Sjetite se, to Vas molim stoga, 
Kroz sjećanje da misao na Boga 
U pameti viek si pridržite, 
Viek te svete čine ponovite. 

Čine! s kih se zgodi, da s pokreta 
Od vremena i zločestih ljeta 
I što drugih imao sviet trpeti> 
Zlo najveće još Vas ne posjeti. 

Ti sad, Bože! po svetom niadgledu 
Čuvaj mene, čuvaj moju čredu! 
Čini, u krilo da dodjemo Tvoje, 
I tam nadjem pastir ovce svoje! — 

Bog je gled6 milokrvne želje, 
Nas kao vjerne svojih crkva pčele. 
Kad smo slavi njegovoj stieg dizali. 
Već na zemlji raj smo uživali. 

U tom Duhu s Bogom ostanite! 
Bogu uviek svi se izručite! 
I ja njemu žudim sve predati 
Sad kad gredom od Vas se rastati. 

Ti najprije, crkvo moje žttpe, 
Svedfj s pastirom, gdje se ovce kupe, 
S Bogom, majko! s Bogom ostaj draga! 
Kad ću proći preko tvoga praga. 



- 83 - 



Bila si mi sveta zaručnica, 
Ar ćeš ostat za čas udovica. 
Bog dao tebi dobrog zaručnika! 
Bog dao! on ti bio slava ' dika! 

Naći će te ružu u proljeću, 
Svu u zlatu, svu u jednom cvieću, 
U postanku, kako nisi bila 
Tak' te liepu sad će naći mila! 

Žrtvenici stanak uzdisanja, 
Milozvučno — svetih od pjevanja! 
S Bogom mjesto, gdje sam naučao. 
Govoreći mnokrat zaplakao! 

Slatka čuvstva ushićenja moga! - 
Još sad blažen s osjećanja toga, 
U prošastnost, u vrijeme duboko 
Kad pogledam, suzno mi je oko! 

Slike svete sasvim ponovljene, 
Prijateljem Božjim posvećene! 
Srce će mi kalat se na dvoje, 
Kad ću odvinut od vas oči moje. 

I ti, lijepa kćerko Isusova! 
Od Trojice svete crkvo nova, 
Bog dao! bila dušam ha spasenje! 
Mog rastanka toplo je željenje! 



-84 — 



J 



Još dvie druge: Hotnje i Roženice, 
Isusove mlade zaručnice! 
I ostale crkvice premile! 
Na spas vječni mojim ovcam bile! 

I Cerjanska prenos ruke moje! 
I Stefanska! s Bogom neka stoje 
S Bogom mjesta sveta od radosti, 
I sirotam melem u žalosti! 

Kod odlaska majčina dušica 
Svom djetešcu sva je u očica', 
Svaki čas ga imenom zaziva, 
I plačuća grli i cjeliva. 

Tako nitko ćutit vrstan nije, 
Kak za Vami moje srce bije! 
Jer do tudjeg čeda šta kom' stoji 
Kako majci, — koja ga od'goji?! — 

Nu i druge crkve nebrojene, 
U mog stada srca podignjene 
Iz Isusove duše i nauka! 
S Bogom! nek Vas Božja čuva ruka! 

Težak posao b'jaše vas podići, 
I zaprekam svim ususret ići, 
Gdje otrova toli svud ležaše. 
Srce od tuge te mi zaplakaše. 



- 85 



Zla iz vode, zla na suhom gusta — 
Šume tavne, u njih srca pusta, 
Gdje je isto podneblje nezračno, 
Tamo sve već po sebi je mračno. 

Te još uze kojigod zmaj nečisti 
Igru igrat u svoje koristi, 
Kad sve, što je sveto, grdit stane, 
Jao! kolike b'jahu meni rane! 

Ar opraštam sada sva već ova 
Nadom Božjeg s neba blagoslova. 
Samo vječnoj začuvajte slavi 
Ovce moje! sveti cviet ljubavi! 

Začuvajte Božjoj majci krunu 
Od kreposti svih biserom punu! 
Angjeo Božji kroz sve pute Vaše 
Nek svetošću život Vaš prepaše ! 

Štitnik župe Ladislav, kralj sveti, 
Nek Vam ne da cviet iz duše odnieti. 
Cviet od slasti, koju srce ćuti, 
Kad se krotko k majci crkvi otputi! 

I svi sveti u župnih oltari' 
Odičeni nek' su Vam čuvari! 
Ah, Marija, mila majka naša, 
Nek je uviek pomoćnica Vaša! 



86 - 



I Vi za me, ovce moje drage! 
Kad dodjete na crkvene prage, 
Rec'te tihih u miolitve čaši' 
Nek mi jednoć Bog dušicu spasi! 

Rec'te bratom mojim i sestrici 
I njihovoj, gdjegod su, dječici, 
Rec'te: „S Bogom" svim od moje strani 
Domovino! s Bogom sva ostani! , 

Naše gore list g. 1862., br, 13. 

Prigodni ce. 

o o 

Zđraoica Gjuri Hauliku 

prigodom namještenja na biskupsku stolicu 
i,od. 1838. 

Bože! živi našeg draga 
Oca i Episkopa ! 
Živ6t pun preslasna blaga 
Ej podaj MU rajskoga! 
Živi mudrošću Solona, 
I š njim sieda Nestora, 



87 - 



r 



Viećem pravedna Katona, 
Istinom Aristida ! 
Glava nek MU umom cvate 
Jakim duhom srca moć ! 
Uz Njeg da se sile vrate 
Roda sloge k nam jednoć : 
X5z Njeg jakih praotaca, 
Hrabra krepost viteza 
A svog naroda Ijubaca 
Ustane kod unuka ! 
Lućju Njegvom da nastane 
Ime roda jasnije, 
Kain da pane, a ustane, 
Abel mile Slavlje ! 
Bože ! dakle ak' ćeš kada 
Ime da se sveti tve, 
Sunce tvoje neka vlada 
Kod Ilirske države ! 
Uma sveto sunce tvoga 
Pušćaj povrh naroda, 
Ah ! ki te je vavek Boga 
Zpoznao jedinoga ! 
Aldov s ognjem svim ugasne. 
Grom, i potres sva zdrobe; 
Rieči nikad tvoje jasne 
Eve sinom s'nezgube : 
Bože ! indi sto za diku 
Svetu javlja ime tve, 




Kod nas našem u jeziku, 
Ognjem hrani istine ! 
Gibli našeg skup Pastira, 
Aj da Ijubko nas podpira ! 



Julijani ud. Gaj rodj. Kooač 

Tuga ilirskih oila na grobu [mnogopočitanoj damo- 
rodnoj gospoji preminiio^oj ]8.|X11. 1839. 



a je bila odabrana, 
Da porodi slavnog sina, 
Koj će biti naša brana; 
Da procvate domovina: 

Koja rodi rodu diku, 
Temelj sloge za nas Vile, 
Da smo jedne u jeziku 
K6 smo negdia jurve bile: 

I k^ (rimske jak gospoje) 
Uvieke jest govorila: 
„Za da živu domu, svoje, 
Da je sinke porodi 1 a". 

One sada više nije; 

Za njom tuže glasni zvoni. 



— 89 — 



Kimi srce teško bije, 
I još gorke suze roni. 

Suze roni Ljudevita 
Nježna sinka srce milo, 
Ter još „gdje si, majko!" pita 
„Gdje si žitka moga krilo?" 

Gdje si ljubav, i jedina 
Cielog moga slast života! 
Gdje si svakog boljeg čina 
Izvor prvi, i dragota?" 

Uz njeg plaču rastužene 
Sestrice i bratac vjerni; 
I nam Vilam srce vene 
Jauk čujuć(i)m neizmjerni. 

Isti jurve se probudi 
U lugovih slavulj mladi, 
Ter se pojeć zgodi čudi, 
I nad smrću gorkom jadi. 

Domoljubnu majku žale 
Jelice — i gorske hvoje. 
Kud je ona negda male 
Vodit sinke znala svoje. 

Ah, što više, na dalekom 
Unuci i unučice 



90 — 



Salju suze, kao riekom. 
Na sv6 mrtve majke lice. 

S Bogom dakle, s Bogom mila, 
S Bogom majko, koja rodu 
Ilirskom si na čest bila 
Po tvom žitku i po plodu. 

Duh od čistih tvojih njedri, 
Kog si med nas posadila, — 
Zivit'će u dušah vedrih 
Slavnog roda složnih Vila. 



Janku grofu Draškooiču 

Trakoščanskomu. 

Ma sedamdeseti dan rodjenja 
20. |X. 1840. 

akle ti si zoro bila, 
Koje vidi otac dragi 
Prvim gledom lica mila, 
I svog' žica danak blagi! 

Sretna zviezdo vrh prostora, 
Kuda jata sokolova 



91 



Adrijanskog' prsi od mora 
Karpatskieh put bregova. 

Sretna! jer si s nebes' slata, 

Odi ilirske sloge glavi 

Za otvorit žitka vrata, 

Da se rod naš s njom proslavi. 

Blagi Oče! ki radosti 
U tom dnevu zrok si naše, 
Kano zaštit narodnosti. 
Ta Ti uviek sveta bjaše! 

Tko će izbrojit Tvoja djela, 
IV se mudri um- Tvoj smatra, 
ir Tvog', kojom duša vela 
Za rod plamti, srca vatra? 

Kad bi vrieme, da se znoji 
Silnim parip pod junakom. 
Gdje broj naških četa stoji 
Domorodnim pod barjakom; 

Tada naprot dušmaninu 
U Davora burnog slici, 
Za osvetit domovinu. 
Stao si s mačem u desnici: 



~ 92 - 



A sad, kad si osiedio, 
Silen gnjev si i oholo 
Gvoždje s perom zamienio. 
Da vilinsko vodiš kolo. 

Vječnu slavu jur će, Kneže! 
Kod Ilira duh Tvoj stići, 
Kog* sve više moći teže 
Za naš mili rod podići. 

Prije mačem, sada perom. 

Rukom prije, mozgom sada 

Dom Tvoj braniš većom mjerom; 

Jer rieč mudra — svietom vlada. 

Um prostaka ne dostiže, 
Da se ovaj sviet iz tmine 
Samio kriepkom rieč ju diže 
Od svetlosti u visine. 

Kroz rieč: „budi !" tko ne znade. 
Da već nebo, zemlja, drvo, 
I sve, što ov sviet imade. 
Dobi biće svoje prvo. 

Kroz rieč Moj šija Faraonu 
Otme porod krvi svoje, — 
1 u zemlju vodi onu, 
Koju Bog mu obećo je. 



- 98 - 



v. 



Kroz rieč Isus i broj mali 
Učenika sviet pretvore, 
A ki nisu rieči znali, 
Odu tmaste u ponore. 

Rieč do puka ki otide, 
Rano kasno sve nadvlada^ 
Ona obori ropstva ziđe, 
Sve verige raskomada. 

Okrutnike ona kori, 
Suze sužnjem da osuši, 
Da na zemlji raj otvori, 
Svedj nepravdu ona duši. 

I naš narod onda samo 
Nezgodu će zbacit s vrata, 
Kada rieči posluh damo, 
Koja zove k bratu brata. 

To da bude, pun savjeta 
Duh Tvoj, Kneže neumrli ! 
Pomno traži, da m0ć sveta 
Od ljubavi sve zagrli. 

Živi dakle. Načelnice! 
Živi, Kneže! ljeta mnoga! 
Živi roda zaštitnice, 
Živi s tobom naša sloga! 



~ 94 - 



A ti Vilo! brzo teci 
Njemu želju našu javi, 
I kud ideš, svagdje reci, 
Nek se blagi dan taj slavi! 



D= Ejudeoitu Gaju 

prigodom njcgooa pooratka iz Dalmacije 
god. 1841. 

Sama miso, da H Vile 
Toli' Jttinih od Slavfana' 
Jedno kolo sastavile 
NiV od samog Boga dosta ? 

A' ku slavu ne naslnil^ 
Prvi kamen koj poloH, 
Ter sve sile svoje pndi, 
Da se isto kolo sloii? 

z Zagorja od prastara 
Ceha, Leha, Meha grada^ 
Zviezdo! kom se liepa otvara 
Svim ilirskim Vilam nada! 



Sretno došla s puta Tvoga 
Dalmatinskih od planina, 
Gdje Ilira starih sloga 
Bijaše slava svih Slovina! 

Kano pčela preko svieta 
Sad u istok, sad k sjeveru 



- 95 — 



V 



Trčuć tražiš med od cvieta, 
Kog Slavjanske pčele beru! 

A sad, brašno od ružice 
Dfa uživa domovina. 
Još si ot'šo do košnice 
Starodavnih Dalmatina. 

Da proučiš u izvoru 
Snagu duše naših vila, 
Adrijanskom kih po moru 
Kroz sav sviet se rieč razlila. 

Ljudevite! tko ne ćuti, 
Kakve u srcu nosiš brige, 
Da si piše rod rasuti 
Jedno ime u jedne knjige; — 

Da obraza ne sakriva 
Brat pred bratom, seka sekom, 
Kći pred majkom, kžl još živa 
Nam je mila, i bude viekom: 

Tko ne ćuti, da bez sloge 
Nije za nas nigdi slave; 
Tog ne vode znanja noge. 
Veće rozi vrhu glave: — 



~ 96 - 



Tih nesretnom rdjom biva, 
Da brat brata svog ubija, 
Da mu s munje oko siva 
Jad, troglava kano zmija. 

Ali dojt će zlatno vrieme. 
Da izlieči naše rane, 
I probit će tmine breme. 
Te nam jasno sunce svane. 

Sunce sloge svih Ilira, 
Od ljubavi, od kreposti, 
Od poštenja, pravde, mira, 
Sunce prave narodnosti. 

Svih Ilira jedna duša, 
Od Tebanskih vrata jača, 
Tad jur rajsku slast pokuša,- 
Kad pogine zlobe kaca. 

Nesretnica ta jedina 
Našem rodu sjajnost prieti, 
Da se naša otačbina 
Jur, k6 sunce, svud ne svieti: 

Slavjan Slavu jer izdaje. 
Jer sin majku svoju duši. 
Brat prot bratu jer ustaje, 
Sto ov zid je, on poruši. 



LPavao Stoos. 



— <97 — 



10 



Al' ne boj se, Ljudevite! 
Sto ilirske vile stvore, 
To jur sile jadovite 
Nit od pakla ne obore. 

Ovih temelj nij' mrzenje, 
Već sveslavnog ljubav roda: 
Zato ničuć u življenje 
Sve, što rade, nosi ploda. 

ta velik svict nje gleda 
Od istoka do zapada, 

On propasti njima ne da, 

Dok što je pravo, u njem vlada. 

Ta sveslavnog izvan mora. 
Koje čitav aviet nadstira, 
Njima dost je i javora — 

1 Davora — kod Ilira. 

Svi krasote ljubitelji, 
Cienu snage ki dokuče, 
I svi sloge prijatelji 
Srce nose za nje vruće. 

Iskren Hrvat s Dubrovčanom, 
I Slavonac s Dalmatinom. 
Istrijanac s Koruščanom, 
Crnogorac sa Srbljinom, 



Žestok Kranjac sa Stajerom, 
Podunavae sa Bačvanom, 
Medjumurac istom mjerom, 
K6 i Sriemac s Banaćanom, 

Hercegovac sa Bošnjakom, 
Albanez sa Bugarinom 
Nje će l^ranit dušom jakom, 
Ak' ćeš riečjom ili činom. 

A još gdje su drugi sini, 
Od slavjanske majke roji, 
Kih hrvatskoj u planini 
Praotaca zipka stoji? 

Zar Slavjani svi po svietu, 
Ki se za svfl majku brine, 
Budu dali, da u cvietu 
Sjajna Slave kći pogine; 

Kći četvrta majke stare 
U ilirskoj slavnoj sviti, 
Ka porodi Rimu care 
Za sviet cieli predobiti: — 

Kojoj duh kroz oči siva 
Božanstvene od dragote, 
A obrazom se proliva 
Cielo carstvo od ljepote : 



- 99 



1 



Kojoj plamti krvi vrilo 
Slavskom vatrom u mišica'^ 
Ter se još kroz lice milo 
Smije mlieko i ružica: 

Ka je ko jela u dubravi, 
Kad ju mlado lišće krije, 
Ili liljan, kad gizdavi 
Cviet pram nebu svoj razvije. 

Pa bi ona sad, — kad s nova 
Putem zraka od D a ni c e 
Iz mrkline od viekova 
Nam ukaza svoje lice: 

Ka nam cvate kano mlada 
Prvog cvieta djevojčica, 
Svih Slavjana liepa nada. 
Svih Ilira zaručnica: — 

Pa bi ona sad opala, 
Jakno zviezda s čista zraka, 
A ilirska bi ostala 
U životu prsa jaka? — 

O to nikad nek ne. pane 
Nit na miso, brajno, Tebi 
Da poštenju našem rane 
Time gorke zado ne bil — « 

Već se raduj nad djevicom 
Od ilirsko-slavne krvi, 



100 — 



K&, da ožive, sa Danicom 
Brinio si se Tvojom prvi 

Ona Tebe će za svoga 
Uskresnika viek priznati; 
A ka veća čest od Tvoga 
Može Ti se roda dati? 

To je više nego krunu 
Kojeg carstva zarobiti, 
ir sa zlatom kuću punu 
Iz ruk' sreće zadobiti: 

Kruna trune, tati zlato 
Cesto ugrabe; a nad svime 
Viekom svietu je poznato: 
Samo činom slavno ime! 

Pozdrao loanu Kollaru 

Dclihom pjesniku i uzajamnosti soeslaojanske ne- 
umrlomu spisatelju 
14./IX. 1841. 
JšMlave nebo kroz široko 
t|^S Jezdi krilat sivi soko 

Ter od sunca sviet gledi: 
Bistro njegvo oko pada 
Vrh Zagreba biela grada ; 
Oj u njemu jur sjedi. 



— 101 — 



Nije soko to krilati, 
Već si. Oče, Ti poznati 

Prvi Tatre pjesniče! 
Nit je sunce, k6 Ti siva, 
Već je ljubav roda živa. 

Ka u sve nas utiče. 

Ti si u rod nju ulio 
Svetom vatrom zapalio 

Jedtie majke sinove; 
Da svak jedan sve Slavjane, 
I svi jednog složno brane, 

'Kad čest roda pozove. 

Kolik broj je nas po svietu? 
Nek se uplaši, kojgod kletu 

Goji miso vrazit nas: 
Narod naš je narod Slave, 
Kojom kruni svoje glave, 

Kad D a V o r a čuje glas. 

Ime „Slava'* jur govori, 
Da sto 'e slavno, ne obori 

Baš nikakva nezgoda: 
Zato sav rod naš imade 
Jur viekova kroz hiljade 

Ime slavnog naroda. 

Drugi jesu rasli, pali, 
Prem su krvnom zlobom klali 
U kolievci — Slave plod, 



- 102 



Kano diete bez pomoći, 
U viekova tavnoj noći, 

Diete slavno — s 1 a v s k i rod. 

Jer, dok brzo zrele drugi, 
Ov je uz6 život dugi 

Jak stoljetni gore hrast: 
U tom bijaše Slave kruna, 
U tom doba nade puna, 

I duševne sile vlast !!I 

Sad on, sad — se domišljava, 
Kad je rašće jur dubrava. 

Kad u sjeme ide cviet; 
Iz mladjanske kad razblude 
Narod zrelim mužem bude, 

Sad zna što je njegov sviet. 

Da orjaško njegvo tielo 
Sad četiri lava cielo 

Čine : M e h, L e h, Ceh, Ilir. 
Ovih pako da je zvanje, 
Stare majke sretno stanje, 

Jedan vječne Slave pir. — 

Do tog hrama svete sloge 
Tko ushitri naše noge, 

Tko, neg' rieči Tvoje viest? 
Uzajamne sloge slika 
Tva, najveća Tva je dika, 

Tvoga sjajnog uma čest! 



108 — 



Primi u znak zahvalnosti 
Srca naša, ter oprosti, 

Da smo u tom dali sve: 
To je sav naš kamen dragi, 
U kojemu, Oče Blagi! 

Vjekovat će Ime T v e. 



Cjudeoitu Gaju 

prigodom godoonoga dana na Psarjeoom 
25.|V111. 1841. 

^ j u d e V i t e ! Ti si blago 
Za nas prvi žrtvovao. 
Prvi sve, što ikad drago 
Tebi bijaše, rodu dao! 

Na ognjištu domovine 
Žarko plamti Tvoje zvanje. 
Tamo slažeš sve Tve čine, 
Sav imetak, srce, znanje. 

Ak' je koje plemenito, 
Ak' je slavno djelo koje ; 
Takovo je stanovito 
Poduzeće mudro Tvoje. 



— 104 — 



Pozvat braću jedne krvi, 
Da se duhom tako slože, 
Kako narod budu prvi, 
Sto se ljepšeg mislit može?? 

Kak* smo prvi od starine. 
Da smo duhom i desnicom 
Sini slavne djedovine 
Jaki srcem, vedri licem! 

Da smo naši našem puku, 
Da smo našoj braći naši, 
To je, što na svaku muku 
Poć Ilira već ne plaši. 

Nij' pogrda za rod pasti, 
Već je grdo ga izdati. 
Radi miale koje časti 
Mili narod svoj prodali 

Slab je, kojgod kod tudjinc 
Traži ponos bića svoga; 
Jer koj jezik ti ukine. 
Sto neg' sluga si onoga? 

Broj — prvenstvo, da nam daje 
To tudjinam srce tlači. 
Otud zloba, skrb nastaje. 
Ne bi r svud mi bili iači! 



- 103 — 



Zato mnoge duhom slabe, 
Pod propasti izlikami, 
Na izdajstvo roda vabe, 
Da ostave sebe sami! 

Ilir rodom Ilir bude. 
Kakogod se on sakrio, 
Još dušmani onog kude, 
Koj bi rod svoj zatajio. 

Dakle nek je svaki, što je; 
Tebi pako Zviezdo roda! 
Neka rajski dusi goje 
Sretnim tekom broj od godal!! 



Josipu barunu JeloČiČU Bužinskomu 
pukooniku 

g. 1847. 

jelačiću pukovniku 
Zapjevajmo vječnu u diku. 
Da je vitez od Krajine, 
Mili ures postojbine! 

Sretna majka, ka <ja rodi, 
Sretan narod, kog On vodi, 



— 106 — 



Sretan prve banske-dom, 
Koji takovu sjajnu zviezdu 
Sokolovom nosi u gniezdu 

svom I 

Hrabar srcem na bojištu, 
Nježan Svojih u središtu, 
On zadobi uistinu 
Višnjih duša svu visinu! 

Rajske staze svetih gora, 
Vilinskih slasti dvora 

On poznade k6 i čast, 
Kom od regimente glavom 
Višnja stavi Njeg sa slavom 

vlasti 

Vjeran svieta tog Vladaru, 
Vjeran domu i Svom caru, 
Putem gredeć očinskime, 
Domorodno štuje ime! 

Ljubi slatku domovinu 
Ljubi riečju i po činu 

Kao Svog srca mili cviet; 
Slast najveća Svoje časti 
Bila bi Mu za nju pasti i 

mriet 1 

Ah! koji Davor s Njeg prelazi. 
Svoju vojsku kad zapazi ! 



— 107 — 



1 



Koje srčne lava slike, 
Kad pozove svoje vojnike: 

Hajda! barjak hajd pod ovi, 
Mili moji sokolovi! 

Kuda ja, hajd tamo i vi! 
Za poštenje našeg stana 
Da idemo do dušmana 

Svi! 

Hajd junaci! udarite, 
Koji naš narod bije, izbite! 
Neka strašan glas ostane, 
Kud se moja vojska gane! 

Bog će s vama svuda iti 
I vas slavom nakititi/ 

Još će roda našeg ćast. 
Od kojeg ste vi izbrani. 
Da ga ruka vaša brani, 

cvast ! 

A Marsove čijem zanate, 
Cim krvave svrši rate, 
Ajngjelom se tad pretvori, 
Od bojeva tiem odmori: 

Da u krilo mjajke drage 
Siplje cvieće rajske snage; 

Suv Mu sjajnu vidjet trud, 
Ko danicu zviezdu krasnu 
Liepiem viencem znanja jasnu 

svud! 



— 108 — 



Sav rod tiem da usrećit može, 
Pomozi Mu, višnji Bože! 
Vodi Njega do visine 
Od trojedne rkraljevine! -^ 

Tad Ilirstva stara slika 
I hrvatske sloge dika 

Scielile bi veze sve; -r- 
Stari prsten od ljubavi 
Tiem nek. Bože, vieće izbavi 

Tvel 



Josipu barunu JeloČiČU Bužinskomu, 

prigodom imenoDanja banom trojedne kraljeoine 
god. 1848. 

amo s teške noći. 
Tmine i crna jnraka 
Ne bi kadra doći 
Od prosvjete zraka; 

Svu slobodu gdje trpglavi 
Pjenom jada zmaj poplavi, 
Sinu teda božji dar 
Na slavenske gore , 
Liep sijBigani žar! " ] ; ,. 



- 1Q?!— 




'z tuge, ka me muči, 
Prenu vila tanka, 
Te poleti k luči 
Od bieloga danka: 
Vrh tri vrha Kupska brda 
Nosi vilu stiena tvrda: 
Oj, oj! viknu, Bože moj! 
Sto u svietu rodi 
Zar sunčani tvoji? 

Put istočnieh kraja 
Zapadom se kreće 
Zviezda svietlog raja, 
Svietlo Božje svieće, 
Otkle u milost Rim se stali. 
Zarobljena svieta žali, 
Te da onom Petrov ključ. 
Raj svojim ki otpre 
Kroz prosvjete luč. 

Raj se jur zasvieti 
Svakom- zavičaju, 
Te svi, ki su speti. 
Na noge ustaju: 
Gvoždje pada, rob se diže. 
Samo žive sudba stiže! 
Oj, oj! kolik svuda znoj 
Za dom i za narod. 
Proslaviti svoj ! ! 

Rajske sreće nada 
Kad bratimstvom plodi, 



- tlO « 



Kad jednakost svlada 

Sviju u slobodi; 

Tiem uresom kad se pune 

U Evropi svojstva i krune, 

Nil' jednakost jedna-kost, 

Ak u zemlji svojoj 

Viek samo si gost? 

Tiem kad izraz „sloga** 
Svako k svom priteže, 
Ljubav pak od Boga 
Bratska srca veže. 
Svako, gdjegod koje, milo 
Diete teži u majke krilo; 
Samo mili rode moj, 
Još ti si kao smućen 
Od pčelica roj ! 

Gledaj rodne §[ore, 
Puče moj predragi! 
Glej jadransko more 
Put tve sreće blagi; 
Brodonosne glej vodice. 
Gledaj krasne livadice. 
Gledaj liepi zemlje plod, 
Glej vatrenu momjcad 
Slavenski tvoj rod! 

Ova da V nečine 
Prizor zemlje dr^i^e, 
Liepe domovine 
Od ploda i snage; 



- lU - 



~\ 



v_ 



Ta sjedeća djeva uz more 
Biser vadi iz dna gore 
I postavlja na naš brod; 
S njim da naš se resi 
Ovjenčani rod. 

Ah! u sebi duše 
Zašt' si bez jedine? 
Nir to čiem te ruše 
Ciem tve dobro girie ? 
Kad si jadan bez posluha 
Na rieč bratsku slavskog duha, 
U svojemu da si svoj; 
Propast će inače 
Tvoj veliki broj, 

Nir tudjini sveto 
U čem nas zavadi, 
Sjeme dia prokleto 
Od nesloge sadi? 
Kad tva ruka majku tuče,' 
Tko nek tudjin korist vuče? 
Ah paklena svaka strast, 
Ka ne može trpit 
Svog naroda čast! 

Za miloga Boga, 
Razlomiti slavne 
Od plemena svoga 
Krune starodavne, 
Još svim dragu, tnilu i krasnu 
Crnit roda zoru jasnu 



- liž - 



Tko neg rob to raos^e ljut, 
Za kazat kiem služi^ 
Prilizavnit ćut? 

Sto nam sudba poda. 
To 'e najveća tuga, 
Da je od našeg roda 
Itko podli sluga, 
Za rod tudji koj se odvaži 
Bunit narod svoj kroz laži. 
Istini dok cieli sviet 
Žrtvuje sav liepi 
Svog života cviet. 

Gdje mu čuvstva blaga, 
U čem duše hrana? 
U čem srca snaga, 
Roda svoga rana? — 
U tudjinstvu. — Tim mu vene 
Čuvstvo krvi zarobljene, 
Da mu ne omili dom. 
Jer ljubavi nema 
Pram narodu svom. 

Sokole, daj, zbori. 
Zašto nosiš krila? 
Puzaš da po gori 
Zmija kao nemila? 
ir da se uvis slavno dižeš, 
S tvojim jatom k suncu stižeš, 
K čistom žaru prosvjete 



l'avao Stoos — 113 — It 



Za osladiti život 
Porodice sve?! 

Tko će zbrojit rate, 
Koje su vodili 
Tvojih predja tate 
Za svoj porod mili? 
Tko li krvcu i sve znoje 
Za učvrstit gniezdo svoje, 
A ti da si onih rob, 
Ki plemenu tvome 
Pripravljaju grob! 

Sve, što živi, brani 
Svog rodjenja mjesto, 
Sve se bori i rani 
Svog dušmana često, 
Za slobodu viekom bdije 
Sve, što gora i voda krije, 
Samo ti si zemlje gost! 
Koji ne ćeš, da u gniezcki 
Svojemu si prost! 

Slavulj u slobodi 
Svu noć milo tuži, 
Tiem od kog* se rodi 
Ocu čast produži: 
Slobodno se u sve čaše 
Mrav i crvić zemljom pase, 
A tvog jata svaki dan 
Okava svak tndjin 
Jao golemu stran ! 



114 — 



1 

1 



( 



Da r se tako slavi 
Krv Kosova rata, 
I Sigetski lavi 
Hrabrih od Hrvata 
'Z Grobnika jiir šest viekova 
Duh Tatarskich vrh grobova 
Da r to kHče, brajno moj, 
Da viek budeš tudji 
A nikada svoj?!!! 

Da r jedini ti si 
U slobode krilu 
Koji slobodan nisi 
Viek trpeći silu? 
Da r već za te nije lieka, 
Da r sav prikor lavnog vieka 
Viekom tebe grdit će, 
Da u svietu ropsko 
Samo ime je tve? 

Kamo liepe pratiš 
Domovine čaše, 
Kad jednakost kratiš 
Za tvog roda glase, 
Gdje je mjesto onog krvi. 
Koji je u ratu vazda prvi. 
Da r je proklet narod tvoj, 
Te tudjincem samo 
Za žrtvu i gnjoj ? ! ' ! 

Složi se i brani 
Do posljednje glave, 



115 - 



Tudjin nek da rani , 
Roda ime od* Slave? 
Stari dom nam pravo daje. 
Da nam Bogom duh ustaje, 
I svog bića tražit čast, 
Glas po svietu liepi 
I života slast!!! 

To govori vila 
Suze ter proliva, 
Ar eto što mila 
Jur odavna sniva. 
Najedanput u Krajini 
Našoj slavnoj Banovini 
Zvona i topa objavi glas, 
Da Jelačić Banom 
Postade ov čas! 

Oj, oj! Kraljevine, 
Oj tri krune naše, 
Srcem tko ne gine 
Vrh te sreće vaše, 
Kad kog narod sam predlaže. 
Onog vami kralj prikaže, • 
Da je.ćaćko vaš i Ban, 
O blaženi opet 
U narodu dan!! 

Ak' se ikad kojem 
Nebo u duhu objavi, 
B a ne ! u duhu Tvojem 
Isto rod Tvoj slavi : 



— 116 






Nježnu ćut sa svom milinom. 
Bistar um sa svom visinom, 
A u vojsci srca' ^om, 
I za umrieti spremnost 
Za narod i dom! 

S Tobom iz poraza 
Sigetskog sad stane 
Vitez Tvog obraza 
Zrinoviću Bane; 
Ar dok Božje nam pomoći, 
Ne će u pepeo natrag proći. 
Samo hrvatske čete lav, 
I mili naš Bane, 
Svedj budi nam zdrav!! 

Svakom svoja prava. 
Svakom svoja ciena, 
A svom rodu slava 
Bit će zaštićena, 
Da ne g^ieši s nemilosti 
Zloba prema čovječnosti, 
To, o to će vazda bit, 
Kam pružat ćeš. Bane! 
Tvoj prosvjete ^.tit ! 

Jer nit srednjem vieku 
Ne bi te pogube, 
One da posieku 
Ki svoj narod ljube, 



117 



A nam toli propadoše 

K rodu ljubav kad 'zrekoše, 

Ah jao! onaj tužni dan 

Prosinca i Srpnja 

I Tebi je znan! 

Ovieh sad grobove 
Gleda Božje oko^ 
Zato Tebe zove 
]\rjesto na visoko, 
Da nas riešiš ropstva uze 
I otareš gorke suze, 
Kad izvadiš onaj jad, 
Kiem ujede brata 
Svoj rodjeni brati 

Vidiš u nesreći 
Stanje roda T v o g a, 
Koji u kletoj srneći 
Kune braca zloga, 

Braca, koji sva prigotovi 
Da star jaram zmieni novi, 
Vidiš i on pakla stroj, 
Da koji se stog plače, 
Brat bije ga svoj ! ! ! 

Rože, nek prosine 
Svjetlo Tvoje svieće, • 
Da nam rod ne gine 



118 



r^m 



S teške te nesreće ! 

Da sin majku ne progoni, 

Ciem nježnosti ćut nam 'kloni 1 

Ah ! nek žive sjajni Ban 

Na slavu i sreću 

Svom narodu dan ! ! ' 




- 119 - 



Paouk i mraoci. 

fednoć spusti se iz visoko-tanke svrži po svojoj niti 
do niskoga pri jednoj trnini mravinjaka kiirtasti 
pauk. — Okočen stane si na steže, kud je najviše brašno 
nosećih mravceh vu svoje luknjice prehadjalo; ter kad 
li duže vremena marljivih delavcev posel premišljaval, 
zažmiri gizdavo z jednim okom — ter posmehavajuć 
reče k niravcem: Vi bedak i! morate vendar ne- 
kakvo prosto pokolenje biti, kad se u ovo prašno 
z prostim m'ehnom i posušenum travum vuz trnje obra- 
šćeno mesto tulikum jatum zgrinjate, kak da ne ])i veo 
na svetu za vas ljepšega stana bilo ; — k tomu još za 
<iruge na kup hranu trpate, nezadovoljni z tim, da ste 
?i samo vi želuca — obložili. Supeljaki, koji ste ovu 
prostu krmicu s tulikum skrbjum skup znašati počeli, 
no znatC; da ako se mahom ne potroši, — na vsaki način 
zgnjiti bude morala: — ha : za ovu prasnu vu zemlji 
kolibicu, i za ovu gnjilu jest vinu si dan na dan tuliko 
trnda dajete, a ja pod suncem i vedrim nebom na naj- 



- 121 - 



tenših svržih spletenu imam palaču do jezero obloko7 
imajuću, i još z ovum nezadovoljan zprehadjam se od 
cveta do cveta, od lata do lata, i od trave do trave, ter 
nove vsevdil prez vsakoga truda pl6tem zanjke, gde 
proste mušice mimo leteće, i drug^, koji moju osnovu 
ne poznaju, pavuki polovi ju se ; — ja na to doletim, ter 
nje drugač, neg budete vi ikada, djecijerno pokoljem, i 
ova na gotove slašćice dolazim. 

Xa to počme ćurkom deždj padati, pavuk već ni 
da bi reći ; nego osupnjen počme se po pavučnom lasu^ 
po kom je iz dreva došal, nazad spinjati, ali on nikam^ 
ni z mesta, — ar ga je kiša po čelu vudirajuć nazad 
prekopitala, a vetar mu je vre prez toga, dok se on 
ovak — spomina, nit od svrži bil pretrgnul ; — dok 
on u zraku duče, koliko nasmeju se mravci iz suhih, 
lulcnjic svojih njega mirno gledajuć: i kada bi se oui 
ovak po naravi — osramoćen ispod jedne trave do, 
druge skrival, — i kad bi najzadnjič ne samo terpučevo; 
nego i lopuhovo perje prevusko bilo za njega od deždia 
obraniti, stisnul se je pod nekakvu grudu, koja naj- 
potlam takajše rastali se, i njega vsega oblati ; — onda" 
on vu zdvojenju „sram za tram", zrikne, ter ide^ 
k mravcem stana prosit. A oni: „vim gospodina pa- 
vuka, jest pod suncem, pod vedrim nebo nV 
na tankih š i b i c a h, med samim c v e t j e m z a- 
g rad je na palaca do jezero oblo kov ima- 
j u ć a, mogu sad čez nje lepo i mirno van gledati, šta 
vu zraku biva^ zašta bi oni vu ovu prasnu ko-, 
libicu, vu ovu slamnatu, vu ovu s prostim, 
niehnom odevenu z giudja h u tiču išli svoje: 
tenehno telo mazat; vuz ovo trnje bi se još nabosli 
mogli; — toga mi zaisto nemremo dopustiti. Znal je 
on mahom, kam to cilja, zato se je taki srdit pobral 

— 122 — 



nazad, nagrozeći se, da i na njegov melin opet voda 
dojti hoće: „bit će, veli, ipak vedroga neba". Ali deždj 
zaporedom tri dana vleva, i taj gospodin je najzadnjič 
»oštro zagladel: niti su već šta pomogle zanjke, niti je 
gde muhe niti kakvog kukčeca dobiti mogal, vse je deždj 
rastiral. — Ide on bogme, pak k poniženim mravcem 
za miloga Boga prosit, naj mu jesti dadu : ali mravci : 
„ovo," vele, „šta smo mi nanosili, vre duže stoji, ter 
je z g n j i 1 o ; — to bi njihovomu želucu naškoditi moglo, 
a za ovakve bedake, kak smo mi, sada hajd valja ova 
prosta kermica. Najbolje bu da gospodin pavuk odidu 
na svoje zanjke gledat, možd jih pak tam p r e z v s a- 
koga truda gotove čekaju slaščice, no i 
oni budu onu lovinu djedjerneše, nego mi kad, za- 
klati i potrošiti znali." 

Sad vre on drugi put, kak da bi ga z kamenom 
po čelu lupil, počuti kuliko je vur stuklo : — ali z gladnim 
želucem teško miu je bilo na ove reći raserditi se, da- 
pače prosi za oprošćenje, i spoznava prostih mravcev, 
akoprem vu prahu, vu svojoj vendar domovini s trudom 
živućih prvinu pred svoj um vu zraku — gospočijum^ pole 
koje je on tak strašno zagladel : i oni zadnjič dali su mu 
lirane, dapače on z svojim plačem dbbro mravcev srce 
tak genul i predobil je, da su ga med se pri jeli, ter im 
je med šibicami vrhu krova kasnije nekuliko ruhcev -- 
zetkal: i ovak pripetilo se je, da što pređi njegve naj- 
finese zanjke bile su, s tim su potlam hrvatski marljivi 
mravci spodobnim lenim izrodom obrisače delili, 

Danica g. 1835. 



- 123 - 



OdgoDor na sastaoak „Salon 
u Zagrebu". 

^udući da se je u opisanju poklada zagrebačkih, 
koje su onomadne pod naslovon ,,Salon u Za- 
greb n'" u ovih list5h ukaza, osobino pako one za- 
bave, koju društvo domorodaca dana 27. siečnja t. g. .-. 
gradjanskom strelištu dade, ono tako u nas korilo, što 
jedino nas pobudi na sve trude i žrtve, koje smo za ukra- 
šcijje spomenute večernje zabave prinieli, to jest, što smo 
se rečenu zabavu narodnom krstili .isudili : prinudjeni 
smo u istom domorodnom kolu bivši članovi radi časti, 
koju ne manje gospodinu sačinite! ju onog članka, nego 
i nam samim dužni jesmo, i radi važnosti, koju u svakom 
narodnom poduzeću zbilnijim okom smatrati, i pred 
svietom dostojno održati treba, podignuti rieč našu. 

U spomenutom članku kaže se : da je to na- 
rodno, što kod naroda vlada: običaji, 
n o š n j a, j e z i k ; u istom pako sastavku napominja 
se : da je rečena zabava bez imena svoga n:i- 
rodni značaj imala, da je sa,la narod nimi 
b o j a m i n a k i ć e n a 1) i 1 a, napisi itd. naški bi- 
jahu; da su gospodične (premda ne sve) 
crveno i bielo obučene bile, da je tamonu- 
rodno kolo i g r a n o, i da su d v i e pjesme, 
koje 1 i e p i m domoljubljem d i š u, u našem 
jeziku sačinjene i medju nazočne razdie- 
1 j e n e bile; da je bila onim narodnim du- 
hom, kako se iz n a v e d e ni h r i e č i zaključiti 
r.i o ž c, oživljena ista zabava, gdje se nije 
nitko od gizdelina preko ledja gledao;da 
s u, kako se nadalje kaže, domoroci tu zabavu 
cl a 1 i i sve stališe u jedno 1 i e p o, d o m 0- 

— 124 — 



.rodno i vesel okolo složili; da su nekoje 
gospoje, naški govoriti neznajuće, na 
pol njemački, na pol naški govorile (što, 
kako mi mislimo, svakako barem želju narodnomu zna- 
čaju prilagoditi se pokazuje, jer drugačije bi bile samo 
njemački — u svog izobraženja jeziku — govorile). Sto 
je dakle polag istog načela u tom sastavku navedenog 
faljelo, zapravo kazat moći, da je ona zabava narodna 
bila? budući da su u njoj vladali : o Im č a j, nošnja i 
jezik naroda, za koje sam sačinitelj onog članka 
Uže, dani je moćitajiti, da seje tamio dosti 
ponaški govorilo: dakle dosti ? ta što ćemo više, 
samo da je dosti? Dakle i o tome pri prvoj točki neka 
bude dosti. 

Drugo je, da mi ne moramo veselje i nježnu ćutlji- 
vost naših mladih domorotkinja s iedne strane objav- 
ljenjem pogrda i uvreda, kako na nas, tako i na njih 
:spadajućih, koju pri tolikoj množini ljudi takodjer od tu- 
djega naroda, rad časti ovamo pozvatioga, može biti su 
se gdje u kojem kutu pojavila, ogorčati i za buduće nji- 
hovu dobru volju time oslabiti, s druge pako strane 
nekojim domorodnim a s c e t i z m o ni, p u r i z m o m i 
s 1 i c i z m o m za nagradu, što b a naš domorodni 
ponos umnožile i ukrasile, pred svietom osramotiti ili 
kfi da su nas s nekoliko rifa crvenih vrpca zasliepiti 
htjele. To zaisto svaku čestitu djevojku, bila ona domo- 
rotka ili ne bila, boljeti mora, dočim se lako misliti dade, 
da se je prilikom takove svečanosti svaka prije iz ne- 
dužne želje, opću radost umnožati, negoli iz kojekakove 
Jnkavštine domorodno obukla. A kolikim takova vrpca, 
^kova malenkost povod dade, da se radi C o n s e - 
kvenci je potlam istinski k domorodnoj stvari obrate? 
Inia gospoja, koje za sramotu drže od onog, čemu su 

- 126 -• 



se jedanput u opće priznale, opet lakoumno odstupiti. 
Zašto bi dakle to korili, što u svakom- slučaju 
dobrih posljedica imati može? Ali niti ne 
možemo gospodjam kazati, kao da bi domorodstvo 
samo naša, muških glava, vlastitost bila, da se mi 
2 a s 1 i e p i t i ne damo, jer one dio i pravo domo- 
rodstva od nas baš prositi ne moraju. One se mogu 
domorodno samih sebe radi, ne pako nas radi obući. 
Niti mi ne moramo tako visoke misli od nas samih 
sebe gojiti, da rečemo : gospoje žele nam se dopasti. 
Ali i o tome neka bude dosti. Da se opet tamo 
povratimo, gdje smo započeli, i da našimi jošte dokazi, 
što bi falelo za ono predbacivanje oprovrgnuti, dodamo 
i nadopunimo. Napominjamo još ono, što nam se u reče- 
nom sastavku, i to uprav prigodom ove nam tako mile 
i drage svečanosti, na koju su toHki zagrebački, da ne 
reknemo svi, i vanjski domoroci pozor obratili, svjetuje, 
da mi narodno ime, kanoti sveto, ne priljepljujemo na 
svaki poziv k balu ili u teatar, nego da samo to isto 7A 
veće u srcu našem čuvamo. Mi pako mislimo, da je 
upravo u tom važnost svake narodnosti postavljena, ako 
se ona vidi i čuje, jer inače bi takodjer samo u velikih 
prigodah naški govoriti morali, naški se oblačiti, naške 
igre izvoditi. Istina je: Francez ne mora kazati, da ma 
je što narodno, jer je to uviek i u svakoj prigodi. S nami 
biva drugačije, mi smo svagdan ili Francezi ili Niemci 
ili Rimljani a rietko ono, što jesmo ; dakle ako narodnost 
u srcu nosimo i okom duše gledamo, zašto ne bi u po- 
štenih stvarih okom tiela vidjeti smjeli? Danas je dan, 
kad samo se najviše na ime nasrće. Baš kao da bi tko. 
onim, koji ručaju, kazati htjeo: ručajte^ samo nemojte 
kazati, da je to ručak, što jedete. Drugo je, kad tko* 
za svoju privatnu korist to ime upotrebljava. Ali ovdje 

— \2f\ — 



taj slučaj nije mjesta imao. Dobro uredjeni bali iiviek 
su za cviet razkošja civiliziranih ljudi držani bili: zašto 
rc bi ovo sveto ime „n a r o d n o s i/* u takovih raz- 
veseljenjih cvasti smjelo, koja na naj nježnijoj strani 
srca radosnu uspomenu kroz ljeta i ljeta ostavljaju? 
Zašto ne bi ta uspomena u domorodnoj, a ne u e u r o- 
pt j s k o j slici u naših srcih živila? Uprav što je 
sveto, neka ide u krv i kosti, da se dobro 
pozna, ljubi i š t u j e, samo u nesramne stvari 
neka ulaza ne imade. 

Mi imademo ,,b on ton" em-opcjski, ali to je ža- 
losno, što u njemu nema kitice od narodnosti naše ; u 
lijemu su kanoti u jednoj kruni više manje skoro svakog' 
naroda znaci ; izvan drugih običaja, nošnja, jezika on 
se diči Kotiljonom, QuadnIom, Valcerom, Poljkom, 
Mazurkom i t. d., a od nas dosada niie dobio ma jedan 
samo narodni biser. „Bon to n" je dakle tudje djelo, 
i za nas ravno, ali bez nas skrojeno. Mi smo u Europi, 
i poznamo ljepotu njezinu, i uživamo se raskošja nje- 
™ii; ali smo u njoj ko u crkvi izobraženja, gdje joštc 
nije primljena nijedna slika naša, već se klanjamo kipo- 
"voni, i obilazimo žrtvenike, koji su ponos drugoga na- 
toda. \^ a n dakle, van u s v i e t s n a r o d n o š ć u 
I' as om, neka se vidi, dosti je liepa, ah nije poznata. 

Danica g. 1842. 



Brotinska rečgledeč na osnoou sta- 
rinskoga ilirskoga praoopisa. 

azmišljavanje zlatnih vremen one gluboko vu pre- 
šesnosti zakopane dobe, kada naroda našega prvi 
oci prez vsake najmanjše razluke pod jednnn imenom : 

— 127 - 



„S 1 a V e n c i" bratinski rukuvali se, i vu krasnoj slogi 
živeli jesu: kada njim kakti jedne matere „Slave" 
sinom niti na um nije palo, i kada razdružiti se, pače da 
im je gdo prorokuval, da se vnuci njihovi jednoć ovak 
razdelili, ter na staru slogu zabili budu, vse onda nje 
mozbit prokleti bi bili : razmišljavanje onih mudrih na- 
redjenj njihovih, po kojih, da ne bi vnuci njihovi jednoć 
na rod svoj zabili, ter otudjeni krvi svojoj drugim na- 
rodom postali, preprečiti su hoteli, podelivši vsakoj 
svrži roda njihovoga slavensko ime ili od mesta, gdje 
stanuvali su, ili od druge kakove lastovitosti : vsim ta- 
kovim imenam samim poseb nešta manjkati vidi se, 
doklam se ne pridade : „Slavene i", koje ime pri zgo- 
varjanju prveših naveke razumeva se, tak, da ovo samo- 
stavno, a ona prid(avna jesu ; — ovako velim celoga Sla- 
venstva vu općinskom, vu osebnom pako ilirsko-slo- 
venskoga tela razmišljavanje vu ovoj navlastito vnogo 
znamenitoj dobi pri vsakom pravom domorocu živu 
zbuditi mora želju, da se ves neizmerni veliki narod 
prez ogleda na medje državske, s kojemi knjižestvo 
zmešati se nesme, vu jeziku svojem ze vsih vnogo- 
vrsnih različnosti vu četvera glavna narečja stegne, 
kojih knjižestva ria jake stupe izobraženosti i starinske 
složnosti uperta općinsko vsih jednoplemenih blago 
biti hoćeju. — Naša želja najbolje preteže se na bližnju 
braću vu staro-ilirskih državah stanujuću, koje slov- 
stveno sjedinjenje nikakova druga prečka žv'an jedno- 
strane svojljubnosti ili tvrdokornosti p a č i t i ne more, 
i koja odmah prestane, kak berz vsak zmed nas pri- 
pravan bude, svoje od tudjin prijete faluje othititi, i 
kak berz jeden drugomu z bratinskum Ijubavljum pribli- 
žavati se budemo počeli. 

Horvatske mladosti srca s plemenitum željtim 



128 



ovum povsuda rascvela se jesu, i zato starinskoga horvat- 
skoga pravopisanja, vu prveših listih milooke Danice 
naprvostavljenu osnovu z pravum slavenskum Ijubav- 
Ijiim radosno prijemlje, dobro znajuća, da ovako 
k staroj stogi i diki prvi korak načinili jesmo. Prostrano 
pako je za braću pravo srce horvatsko. Narn nije dost^, 
»da u napredak, premdar spadajući k velikoj hiži ilirskoj 
samo za naše osebujnke skrbimo, ili, da vsaki sama 
svoje gnjezdo za ćelu domovinu, ili svojega sela reč ;ca 
ves materinski jezik drži. Horvat hoće, da se vsum ilir- 
sknm braćum^ u jedno književno kolo stane. Ali i ufa se, 
da, kakgoder on išće i miloskrbno traži braću svoju, 
ova ne manje njemu Ijubleno naproti dojti hoće. Kak l>i 
anda naši dobri susedi prepustiti mogli, one poprijetl 
načine, koji nas polag svetosti zakonov i pravice ak' i 
ne vu državnom, barem vu narodnom živlenju, koje^L^d 
dnša knjižestvo imenuvati se more, nazopet zjedinitt 
budu. Ali mozbit gdo misli, da to kasno^ ili zevsema 
nemoguće jest? koj odrodilac podstupi st ovakovnm 
nezrelum sumljum, za svetum negdašnjum jednokrvJic 
braće jedinošćum goruće raniti srce? Anda U nemoguće 
bude, da brat brata svojega zopet jednoć po glasu pozna? 
anda bi uvek nemoguće bude, da sini i kćere jedne majke 
onim jezikom barem u knjigah progovore, kojega staricLi 
Slavjanska prve roditelje naše, za onda decu svoju hn 
štiti jest vučila, z kojim nje na slogu i bratsku ljuba\ 
vsevdiljno nagovarjaše? Anda li nemoguće bude, da bi 
duh ilirskih Slavov one vu devetnajstom stoljeću za 
književnoga jezika i slovstva svojega zjedinjenje dobil 
kieljuti, koje imadoše negda, za pol sveta s plamnoiu 
viteštva vojničkoga preleteti, i to ne, da tudje zemlja 
pograbi, već, da mir i slogu med narodi napravi, i da 
pokvarjenim narodom Slavenske kreposti peldu po 

Pavao Stoos. — 129 — IŽ 



kaže? Sta dakle ščekivamo u tak bogatoj domovini 
dtihov, koji u jednom letu više obaviti mogu, kak je n 
hiljadi godim dosada učinjeno! Je li čekamo, da za sto 
let stoprom, jedan koračaj k sjedinjenosti našoj prista- 
vimo i da komaj vunukom našim, i to opet z kvarora 
jednoga stoleća nešta svomu rodu koristnoga započeti 
privušćeno bude? 

Bacimo rajši, — bacimo nekuliko stotin let za 
hrpte naše, da nadomestimo ona, koja zakašnjena jesu. 
Ako mi naše duhovno življenje samo telovnomu gibanju 
prepustimo, tak ovim počasnim tečajem samo kasno 
dospejemo do onoga kreposti vrhunca, koji je jedan 
izmed posvećenih vrhov S 1 a v i j e naše. Poiščimo braću 
našu širom za združenu, pokažimo jednorodnim jednu 
stazu k svetomu naroda žrtveniku (oltaru), tamo naj 
vsaki donese svoja razluke znamenja, i takovo naj alduje 
svetoj slogi ilirskoj ; pobožnoga čina toga posledek 
bude, vzaimno spoznanje mile braće, i otud zvirajuća^ 
stalna ljubav i sreća. — Rodov rodi bit ćeju zahvalni, ter 
kada jur vu tamnom grobu kosti naše sprhneju, srečniji 
odvetki z goručum Ijubavlum iz nas spominjali se budu. 
— Ali si je mozbit koji ilirski Slavencev rod tuliko knji- 
ževnoga blaga nakupil, da ga kano svojljub, općinskoj 
slogi i diki aldovati ne bi hotel? Braćo, vsaki pametni 
trud je pohvale vreden, ali vendar onoga nigdar hvaliti 
ne ćemo, koj z pomanjšanjem općinske, skupne slave, 
svoju diku ponovšava, namesto, da ono što poseb ima^ 
k naravskomu združenju doprinese. Braćo! posebna 
trsenja bila bi pohvale vredna, da k jedinstvu šetuju, 
ali- ah z čim veće za jeden kotrig ilirsko-slavenskog? 
tela naredjeno je tak zvano slovstvo, stim veća celer 
telu zavdana jest rana, jer uprav stim veća načinjena 
sjedinjenosti pre tak, da koliko dosad vu Iliriju pc 

- 130 — 



sebnih knjižestvih, toliko kamenov smutnje imamo. 
Prestanimo jedanput biti spodobni onim bogatim tr- 
govcem, koji, kada prez društva z imetkom svojim čez 
stranjske loze putuju, večkrat sirota i blaga mentuju se. 
Ne idimo. braćo, ne idimo dalje sami ! ne razmetajmo već 
kotrige jednoga tela, veće trsimo se, da, kak je negda 
bilo, nazad živo složeno postane. Ali prez aldova ne bude 
ništa. Vi nešto, mi nekaj, i oni nekoliko neka alduju. 
K jednomu, kak mislite, zmed vsih drugih bolje zobra- 
ženomu narečju pristupiti, samo visoko vučenim bilo bi 
lako, ali šta sada tak zvanomu puku prostejemu potlam 
ostane, koj je prez dvojbe jederka naših orsagov? Anda 
li nisko zvirališče ostavili budemo, da vu visini — vu zraku 
— potrebna najdemo. — Nismo li vsi, otprto govoreć 
jedne matere sini? a gdo čuva jošte vu devetnajstom sto- 
leću vu svojih prsah tak nečistoga duha, da bi zametavati 
mogel one, vu kojih je s najvećjum jakošćum sjedinjena 
najveća krepost? A.li vre čujem, kak nekoji veliju, da 
S€ naj v.saki puk ilirsko-slavenskoga naroda poseb u 
svojem narečju zobražuje, takovim pako drugo ne od- 
govarjam, n*^g: zmislite se iz malih potokov, koji poseb 
tiiti čunov nositi ne mogu; sjedinjeni pako vu jednoj 
velikoj tečevini naj već je s različnum duha i srca robuni 
nakrcane brodove nosili budu." — Neniačkomu narodu 
jedan samo vu knjištvu služi jezik, vu kojem vsake vrsti 
knjig prez broja popisano i štampano fest; pak vendar 
polag vsega^toga skoro vsaki vučeni Nemac uči se jošče 
vnožinu stran jskih jezikov, da iz ovih med i vojsk 
w domaće knjižestvo prenese. 

Je li anda vu naših vuskimi medjami ograjenih na- 
rečjah jedan ili dva pisci zadovoljili, je li mozd ovi čuđo- 
činstva činili budu, da, što drugdi jezero vučenim nije 
moguće, opraviti pri nas dva, tri dokučiti budu? Ako 

— 131 — ♦ 



^ 



ne. anda li narodnost naša naj prepadne, ili ju naj jeden 
F u č e k i njemu spodobne magjarskum ortografijum 
popisane knjige uzdrže? S takovum anda jednostra 
nošćum ćeli' naš odičeni i k naj večjoj rasvećenosti 
prikladni narod zadovoljan biti mora? Stanovito velim 
vam, ako se ne sjedinimo, opet nam ta ista škola pora- 
djala bude plodove, koji vre vu zvanskom licu slede 
jednostrane tuposti i praznoverstva nosili budu. Vu 
malom broju susedov piscev, pri jednoj strani naroda iz 
knjižestva živeti nemogućih, za nezameriti se jeden dru- 
gomu, ili vu sumlju nenavidnosti i jala ne opasti, ne bude 
se tak lahko našal, koj bi si iz ljubavi proti narodu 
truda vzel, i koj bi takaj znal, ovako ve bludnosti maglu 
rastepsti. Kak neprikladno baratalo se kod nas z knji- 
že stvom, kakove vse neopčinjene. netečne knjižurke do- 
sada na svetio dane su, koje vnogim drugač bar za raz- 
govor vugodni materinski jezik gledeć na slovstvo odii- 
ren vučiniti jesu morale. Ovdi ne govorim samo od 
jednoga ilirskih Slavjanov roda, jerbo štogod pri nas, 
to se i drugdi nahaja, ako iznimljem one viteške pisce, 
koji vu dijačkom jeziku za prve naroda našega skvari- 
telje, za pokojne najmre Rimljane knjige pišu. 
O daj sveti Bože! da nam doma u našem prekrasnom 
Iliri u žarko zhajati poeme jednosložnoga slovstva sunce, 
da tak u belom danu samo jošće katkad zmislili se bu- 
demo, kak je na porušenje općinske hiže vsaki svoje 
osebujnke tvrdokorno branil, i to ili iz neznanosti, ili, 
da svoju prekoredne vućenosti strelicu bratinskoj slogi 
vd srce zabode; — kak smo nerazumno želeli, da vrhu 
vsakoga i slednjega kotara svoja lastovita jezika zvezda 
posebno sveti; kak smo po dnevu zapisali hižice naše, 
zatikajući odvsikud obloke, da ne bi traki sunca, koje je 
bratom našem osvanulo, vu naše stanje vleznuli; kak 

— 132 — 



smo želeli, da naj vsaki rajši vu posebnoj svojoj ovak 
zabitoj hiži zapali, kakovugod ima svecu, kak, da op- 
ćinskoga jedmoplemenih narodov delnik postane sunca. 
Ovakove slabe narečja liičernice, ako vu jedno sunce 
ne složiju se, makar ih na hiljade bude, našoj domovini 
nigdar jasnovedroga dana, već naveke mračni večer, ili 
bledu noć, koju tudja svetlost lako na dan svoj obrne, 
dosijale budu. 

Ah svani ilirskim Slavenom krasno sunašce ! 
Pucaj zoro! davno ne^idjena! Ostavi 
grobove, ostavi škure glubline, vu koje 
te nesretni jednostranci zakopaše; pre- 
deri s žarkum vatrum tvojih trakov ledo- 
k o v n e pećine, koje se p r e d t o b u m s j a 1 n u u? 
g i z d o ć u m z d i ž u. 

Vsa hrvatska mladost željno i radosno tebi pruži 
ruke. S otprtemi prsi jur i vu zipkah novorodjene hr- 
vatske tebi raduju se kličiće. Isti javor po ilirskih gorah 
s krepkum radošćum giblje i kiti se onoj dobi, kada vu 
rukah vunukov naših vsečen stopram i zduben, nazopet 
oživel bude, da slavu ilirsko-slavenskoga naroda i po 
dvoreć vuz milu pesrrtu poglasi. Ne boj se sunašce, milo 
nam prihodno! ne boj se onih oblakov, i kužnih magal, 
koje se izmed sprhnjenoga podrtinja stare sloge i jedi- 
nosti kak ti čaj iz gnjilih beregov kadiju, i tvoje slogo- 
nosne trake potamniti groze se. Kada ti žara tvoga svc- 
tlobu rasprestreš, rastalit će se u zraku narodnosti svaka 
crna magla, ter onda bahatost njezine širine oslabljena 
stisne še vu drobne kaplice obrnjena na tihi deždj, ter 
iz visine svoje spadne dole do niske zemlje. Ovak 
potlam, kaj ti ništa u naravi prez koristi nije, isti taj 
čemer prispeti će na hasen, ar spomenkom prešesnosLi 
porošeno polje ilirsko-slavensko razelenilo se bude po 

- 133 - 



L 



ćelom licu svojem, ter s tim pređi želnoga jedne matere 
sinom sada doprinese. Iz semena razložne i kreposne 
rasvećenenosti, najmre pod milum obrambum najmilo- 
stivnijega našega cesara i kralja Ferdinanda, kej 
zaisto nemanje, kak Njegov blaženopokojni Otec, Svojih 
vernih Slavjanov osebujnu važnost blagovoljno spozna- 
vati bude dostojal; iz toga, rekoh, semena vu kratkom 
času podigne se strn, koja bude brzo prerasla sve trnje 
i kamenje, i ovak zamala žitkom boljega duha zakrite 
budu vse one močvari, otkud kusne magle shajati i 
sunce dobrih narodov zaslanjati ter jasno nebo Sla- 
venstva tavniti su mogli. — 



GoDor prigodom doijcstogodišnje uspo- 
mene najglosoDitijeg hro. pjesnika 
looria GunduličG- 

;urve možebit niti najsitnijega praška od prsi njego- 
jr^ vih, niti cvieća kroz mnoga godišta na grobu nje- 
govom cvatućega ne ima, da bi jedan samo list posušeni! 
Pače niti znamo, počiva li ista zemlja, koja ga vječitim 
mrakom svojim negda zakrili, i sad jošte na istom 
onom mjestu, ili pako toliko puta veće iz groba J 
grob pregrnjena, očevim jur kosti unuka natkriva 
pepelom? Suze rodjaka, uzdasi prijatelja, jauk i tuga 
poznanika davno jurve u vlastitih utopljena su gro- 
bovih, i vremena zubom razoreni u zaboravnosti leže 
oplakivan i oplakujući! 

Ali danas, za prošašćem darjesta godišta, ol>- 
navija se grob pjesnikov; zemljan mu se prašak pre- 

— 134 — 



j 



tvara u svietle zrake od sunca, i uvenulo iznad groba 
cvieće sad već u slici lovorova kića po svoj niče ilirskoj 
zemlji! — Oživješe opet rodjaci njegovi! Evo mu pri- 
jatelji radosnim licem kao sinovi ocu spomenik ljubavi 
podižu! Ovdi pod ovom crninom sabljami opkoljenom,, 
u ovom tihom, u tuzi zavitom odru kaže nam se slika 
od onoga liesa, u kojega bi negda položena crkva po- 
rušena najvećega duha od naših zemalja. Ali duh on 
živi, živi on isti: evo, pogledajte, na krilih vremena iz 
duboke zaboravnosti uznesen isti on veliki duh Gun- 
dulićev kao zviezda stoljetna jezdi po nebu slavjan- 
skom! Podrte i rastepene su zidine tamnih vjekova, 
toliki su gvozdeni stupovi vlasti čovječanske povaljeni; 
po krvnih potocih plivahu tolike ladje carske i opet na 
rioci utonuše krvnoj ; dan za dnevom, ljeto minu >,a 
ljetom;; grad pod gradom, kamen razvalio se je pod 
kamenom, i tielo za tielom tolikih vitezova ugreznu u 
tamnost od groba; ali duh njegov zapetim u vjekovitosti 
krilom kroz novopodignjena i opet razorena stanja bez 
zapreke prolazi, i na štovaoce svoje, na mili narod svoj 
izdi sunca gleda, odande svojim ogriva nas žarom, neka 
po njem, kao zviezde po suncu zasjamo se, ter jednom 
veće tamha noć ilirskoga stožera u prevedro pretvori se 
nebo. On nam kaže vedrinom uma svoga mliečne po 
nebu slavjanskom pute, i po njih da idemo, u jedno 
nas sakuplja; jednom riečju: on prama staroj majci 
ilirskoj goji svedjer u prsih naših neugasivi ljubavi 
plamen. Ali jednoć i naša razorit će se tjelesa; on pako 
leteći sve dalje u budućnost, tamo u dubokih vremenih 
kasnim kazat će se unukom našim, i oni jošte složnije 
i slobodnije gledat će ga i motrit bez svake dvojbe kano 
oca svojega! O, čestiti oni, koji drugo za nami nastu- 
pajiiće stoljeće na uspomenu njegovu svetkovat će, a 

— 135 — 



jošte sretniji, koji izg-ledom neumrle njegove dike i 
vjekovitoga u narodu života užeženi, na svakolika djela 
dobra i prava giblju se smiono, upirajući se na rieći 
Spasitelja: „Ne bojte se onih, koji tielo ubi- 
jaju, duše pako ne mogu ubit i." 

Svietla gospodo, i ostali bogoljubni slišaoci! sada 
već, kad još napose nešto o veličini pjesnika pokojnoga 
kazat bi vam valjalo, na pamet mi dolazi, kako nena- 
vadan posao uzeli ja danas na se. Dobro bo znadem, 
da novina ova mnoga svagdanja srca u snebivanje po- 
stavlja, i znam dobro, da i u našem narodu, kao i u svih 
ostalih, nalazi se ljudi, koji bi duh bezazlenosti ove, ove 
nedužne, a vendar dužne ljubavi domorodne, da mogu, 
rukama rastrgnuli, i koji jednom riečju, prognali bi i 
rastepli svekoliko, što ne će, da samim kruhom živi. Ali 
ne bojte se, Ijubovnici duha i istine, ovakovi ubijaju samo 
tielo ili ti ćutenja za blagom vremenitim, duše pako ili ti 
slave vječfle u naručaju Božjem nipošto ubit ne mogu! 

Zato prije nego jošte štogod o slavi Gundulićevoj 
jezik moj napomene, hoću za bolje duša naših' priprav- 
Ijenje temelj onaj, na kojem sva naša domorodna ću- 
tenja, dakle i ovo dvjestaljetno mrtvačko svetkovanja' 
opočivati mora, nakratko da izrečeni, tere onda, kad 
osjete protivnici, da u vremenitosti oružja ne ima za 
ubit ono, što ista smrt u život pretvara, onda, rekoh, 
potražit ću vienac, za okrunit njime nakon prvih dvje- 
sta godišta uspomenu živućega kroz sve vieke našega 
Gundulića! Ono bit će prvi, a ovo drugi dio i zaglavak 
besjede moje. 

I. 

Ne kažem ja bez uzroka, izabrana gospodo; „ne 
bojte se onih, koji tielo ubijaju, duše pako ubiti ne 
mogu." Jer buduć znamo, da ništa čovjeku, izobraže-^ 

— 136 — 



r.omu u duhu, tolike ne može uzrokovati sreće kako 
je«lina svega znanja mati i slast duše naše istina, kako 
istina, rekoh, jedina pravde, i kreposti prave rodite- 
Ijica, na kojoj se vas sviet giblje, i bez koje inira ne ima 
u svoj ovoj širini od zemalja; za koju svietu ukazati 
od negda jurve toliki ustajali su ljudi, i oni isti okrut- 
nosti i tmina žrtvom postajali; kada, velim svakako 
znamo, da istina preuzima i za sobom vuče sve najveće 
<iuše (jer duh velik do božanstva uspeti se traži.) .male 
pako duše, kakovih je bez broja na svietu, nikako oči 
iipriet ne mogu u svjetlost onu božanstvenr., koja je 
istina; već u tamnoj noći, u gustih maglah, u sjeni ma- 
hnitoga i bešćutnoga ili pako krivoćutnoga tiela svoga, 
u vjekovitom grizu i jadu srca, u zametavanju, u oba- 
ranju i dušenju brata svoga najveću slast nalaze: ova 
kada znamo, tko ne vidi^ da izmedju tmina i svjetlosti 
naravnim načinom boj nastati mora? tko ne vidi, da 
opačina nikako s pravdom složit se ne može? Otkuda 
biva, da se magle pobune sa svih strana: da munje i 
gromovi u jasnost i vedrinu dneva strahovitom silom 
udaraju, i onda tekar ponori srca čovječanskoga jedom 
svojim rigati prestanu, kad se vas sviet ogadi, i puti 
: prije najčistiji paklenim blatom zamulje. Ali istina, ono 
jasno sunce s nebesa, sja u miru i blagosti vrh zemlje, 
i zrakami svojimi grije putnika zla i dobra; ona i onda, 
kad grom sljepote krši najljepše hraste za potamnjet 
tim načinom vedrinu od nebesa, obrne nakon malo 
vremena u mlak krvavo-crne magle, i obarajući ih s neba 
u nizine u novoj i boljoj slici daždit ih čini u naručaj 
matere svoje; a što odatle biva drugo, nego da usjev 
dobri od izobraženja tim zelenije, ugodnije i veselije 
raste ? Neka grom leti plamenom svojim i užeže makar 
koliko jagnjeda uznositih, šuma ništanemianje po gorah 



137 



nikad izkorieniti ne će ; il neka u zimi ljuti mraz od stu- 
deni leda svoj^^a čini utrnuti liepe usjeve živućega u na- 
danju gospodara, proći će zima, rastopit će se led^ 
i duša posejanoga zrna u grobu svojem oživjet će opet,, 
ttr kroz obumrlu i sleglu travu svoju ukazujuć ugodno 
lice pramaljeću, dugo očekivan plod težaku svomu obilna 
prinieti; jer samo suprotivštinom i progonstvom podiže- 
se zelen ogranak istine preko ograde prostora i vre 
mena. Liepu nam priliku daje o tom Spasitelj naš koi 
Ivana svetoga govoreći : „Ako zrno padajuće«^ 
zemlju ne sagnjije, pusto ostane; ako 
pak sagnjije obilan plod dones e'\ — N e' 
bojte se dakle, koji u duhu i za duh, koji za raširenje 
dike Božje u narodu vašem poslujete, ne bojte se 
onih gromova i mraza ledenih, koji tielo ubi- 
jaju, duše pako ne mogu ubiti; ne bojte se 
noći crne, niti uzbunjenih vremena; eto vam živa do- 
kaza besjede moje; bacite simo oči vaše na ovu crninu^ 
na ovaj spomenik ljubavi naše i vidit ćete, da slavni naj 
pjesnik za prošasćem dvjesta punih godišta opet u život 
dolazi, kojega da mu jedina ruka vječna podaje, probu- 
djena u prsih vaših, kao unuka njegovih prečiste Ijuban 
i zahvalnosti živa iskra zadovoljno svjedoči 

U ovoj slici istoj, vriedni domoroci prohode jur 
i vaša imena došastnost od godišta, i u svakom listu 
ove lovorove kite, kojom grob njegov uresili jeste, ljube 
vas i grle najkasniji unuci vaši! Ti dakle malena novo- 
porodjenih starih ćutenja ilirskih trstiko, ne boj se: 
vodom si ravno opkoljena od nenavisti, i kroz vjetre i 
magle, i prah i vihar, i tuču slegnut ti se valja više 
puta do zemlje, ali iskorienit se ne ćeš dovieka! Prije 
presahnut će vode; prije pogube se oblaci crni kroi 
jasnu vedrinu od nebesa; prije otopit će se led od ne- 

— 138 — 



aavisti i u slici hladna potoka uzvratit će se u mračne 
0(1 kajanja ponore, nego ti, tanana i nejaka livada ilirskih 
trsko, propadeš; jer premda više puta prignut se i vre- 
menu ukloniti moraš, tim ništa-nemanje načinom samim 
tvoje se spasenje poradja. O pogledaj, desnica božan- 
stvena nasadila ti je po zemlji ovoj, kud rasteš, čisti rod 
i pleme slavjansko, i reci, da li ne ćutiš, da je korienje 
Ivoje zasadjeno u duh junački ilirskoga naroda? zašto 
bi dakle usred pomoći višnje, kojom si samom darove 
ove zadobila, jošte uspredala? — Ništa zato, ako ti 
katkada sila nepravedna lišće potrga, do nutarnje jezgre 
t\oje zaisto nikad dosegnuti ne će. Svaki plemenit duh^ 
kao stiena od morskih valova, pljuskan jt udarci ne- 
zrele prostote; ali mu vjekovitost i neumrlost slavna 
rajskom mašću svojom zadobljene rane izviđaju. O ko- 
liko bi pogubio od jakosti srca onaj, koga bi grizlo u 
:duši spoznanje, da učinjene sebi krivice veledušno nije 
pretrpio, nego da se je nje radi zlotvoru svomu malo- 
vriednim načinom osvetio; a što ga većma more jačiti 
i za stvari velike ustrpnost mu pribaviti? Ah, onda ti 
ništa u nutarnjih tvojih sladjega biti ne će, nego kad 
duševnost reče srcu tvomu, da u nedužnosti tvojoj velike 
udarce od udesa, većom jošte u prsi tvoje jakošću primio 
i održao jesi. Onda, vjeruj meni, onda samo duh tvoj 
11 spoznanju pravednosti svoje, popeti će sc vrh čovje- 
čanskoga suda, koji dobro sa zHm, a povoljno okrutnom 
neharnošću naplaćuje; ter onda samo u onaj sud po- 
stavit ćeš pouzdanje tvoje, pred kojim otkrivena stoje 
svakolika unutarnja srca tvojega! O koliko ih ima, koji 
nogama nerazumnoga čovjeka potlačeni, ravno po tom 
sa svim srcem ne samo od onih dara, koje zamazana 
tidjeljuje čovječanska ruka, odliepe želje svoje, već i 
od vlastitoga tiela svoga gornjom i plemenitom stranom 

— 139 - 



rastave se, i kao trava po visokih klisurah iza tvrda 
kamena rasteći prama nebu uzneseni, pri suncu vje- 
čitom od istine prsi svoje ugrivaju ! Onda im ove nikad 
zadosta procienjene rieči : „ne bojte se onih, koji 
tielo ubijaju, duše pako ne mogu ubit i," 
ove, veHm, rieči ulievajući u srca njihova neku slast 
nebesku otprto im ondar svjedoče, da se ne vide na 
nebu zaludu zviezde večernje, da ne izlazi i ne zalazi 
zaman ispred očiju naših sunce, već da jest nešto, što 
duše ubiti ne dade, i što ufanje blago, nedužnom duhu 
poznato, u srcu našem radja i puni! 

Vi dakle vjerni kralju, vjerni domovini, vjerni na- 
rodu svomu sinovi, ne bojte se: vaša svrha jest istina 
i po njoj otvoreno raširenje znanja kod sve braćei 
naše ilirske, da ne bude narod naš porad sljepačkogaj 
branjenja onih načina jednostranih, po kojih nikadarj 
s mjesta dalje pomaknuti moći se nije; da. rekoh, porad 
takovih ustaranih falinga ne ostane narod naš u obzirtt 
duha posljednji na svietu. Poslujte hrabreno i ne tražite 
u vremenu poslovanja plaće radnji vašoj ; jer vas sa( 
ovdi, kakono uviek bijaše pod suncem, tamnost vašega 
lica, ali negda obilan blagoslov kod unuka sliediti će, : 
čekati kruna od slave kod onoga, koji vam u srca usad 
ćutenje za istinom, i obradjivanjem duhovnoga onogi 
sjemena, koje ruka božanstvena tako zrnasto posiji 
po narodu našem ! Težite dakle, Ijubovnici duha i istin^ 
za istinom svedj hrabreno na mjestu onom, gdje oba 
jega spasenja grančica uzgojiti se može ; za istinoi 
rekoh, koja je pri Bogu, i po njem u narodu, i ko 
negda u najjasnijem od neba duhu reče: ^,N e boji 
se onih, koji tielo ubijaju, duše pako t 
mogu ubiti." I ovo je temelj, na kojem naša dom 
rodna ćutenja, dakle i ova današnja uspomena opo< 
vati ima. 

- UO - 



II. 

Sad jurve dolazim da opišem nakratko božan- 
itvenu onu iskru, kroz koju iza dvjesta godišta planu 
|i prsih naših prama krvi narodnoj zahvalni ljubavi 
llamen. 1 buduć da stanje ono, koje vječni duh pokoj- 
lika mudrošću svojom sagradi, ništa drugo nije, nego 
aoći božanske kroz dušu čovječansku ukazanje; zato 
ludi na tvoju, Bože svemogući, hvalu i diku, štogod 
a sa svetoga mjesta ovoga izrečem o onom, u kojega 
krši nastanio si bio duh silan i možan, kojega bi medju 
Ito drugih razdielit bio mogao, i sa svim tim u jednom 
\\ ga naselio srcu, da tim bolje očituješ veličanstvo 
rjcčne mudrosti tvoje. 

Pokojni dakle naš Ivan Gundulić, koji se godišta 
^638. s ovoga svieta u vječni pre stavi, bi rodjen u Du- 
brovniku godine 1588. Obitelj, iz koje on proishodi, 
»jaše jedna od najstarijih familija plemenitih u gradu 
Dubrovniku i cvatijaše bez prestanka sve do godine 
1O67. Ovoga pako ljeta kroz onaj veliki potres, koji 
inalo ne cieli grad onaj u jedan kup kamenja pretvori, 
i ista obitelj Gundulića ispod porušenih zidina udu- 
fetn poginu, sa štetom vječitom glasovitoga ovo^a 
Stabla, o kojem osim drugih njegovih plodonosnih 
jrana spomenka je vriedno, da u skupnovladanju du- 
brovačkom s Ivanom našim jošte tri druga vrhovna 
vladaoca u različito doba sabrani bijahu od Gundulića, 
za kojih i vremenita i duhovna sreća gradjana od. 
skupno vladanja onoga u cviet preugodan procvate. 
Nego i generala bijaše od istoga hvaljenoga koljena: 
jedan najmre poljski pod hrabrim kraljem Ivanom So- 
pjeskim, i taj isti junački vojevaše proti Turkom pod 
l^adom Bečom, koji ga u ono doba velikom silom op- 
*^oHli bijahu; drugi pako bijaše austrijanski cesaro-kra- 

— 141 — 



Ijevski feldmaršal i u prvostolnom gradu Beču nasta- 
njen. — Ali zašto da idem ja spominjati slavu sjajnoga 
roda njegova? zašto da tražim jasnost tolikih zviezda, 
kojim i zasve da visoko sjaju na nebu, najjasniju ništa- 
nemanje i neumrlu svietlost dava sunce vedroumnoga 
duha Ivanova. Ti, Dubrovniče, i vi mile dlubrovačke 
okolice, kano posvećeno mjesto stare naše slave ilirske, 
posvjedočite, jer vi znate najbolje, kako naš pokojni 
pjesnik jur u mlado doba svojih svih onda živućih srca 
2anašaše i um u snebivanje postavljaše? Ti takodjer, 
susjedna zemljo, Italijo, o daj da progovori, kolikim si 
ushićenjem njegova jurve najprva djela pritisnuti dala? 
Možeš li zatajiti čudjenje ono, onu neopisljivu sladost, 
kojom si za razumjet djela Gundulićeva u dubrovačkom 
za onda više nego u materinskom vježbala se jeziku? 
Svjedoči i ti, Ferdinande II. veliki vojvodo toskanski^ 
koji jedino zato slatki si se jezik naučio ilirski, da 
slavne Virgilija našega pjesni tim lasnije i ugodnije okua 
siti možeš. 

Eto, čim tražim svjedočanstvo neumrlih djela nje 
govih, ukazuju mi se toliki dusi, koji lovor vrh lire Gun- 
dulićeve i istoga njega kao zornicu zviezdu kroz vjeko 
vitost nose. Evo ovdi pogledajte A r i a d n u, koju ot 
milo ispjeva, i koja mu prva od neumtle slave vienai 
vrh glave podiže ; eno druga Proserpina u grab 
I je na, kako mu lovor u sunčanu kosu upliće; eno G» 
late je, eno Dijane i Armide; eno za Posve 
tilištem Ijuvenim Cerere, koja sliedi za Pro 
serpinom u ruci luč vječitu dike njegove noseći; en( 
Kleopatre i Adona i za njimi K o r a 1 j k e o( 
Sira, Dubravke i Filide, koje ga svekolik! 
kao slavnoga pjesnika svoga u naručaju kroz sve viefc 
prenašaju! Ali što ime njegovo ne samo vječnimi kil 

— 142 — 



■»Cj''*?^ 



zvjezdani! već i u isto sunce pretvara, jest ona liepa 
od svih epopeja kruna O s m a n nazvana, kojom samom 
ako se vrh Omera i Danta za cielu glavu ne uzvisi, tako 
zaisto od obadviju nipošto manje ne zaslužuje slave ; je!^ 
ova sama, da ništa drugo rajski duh njegov proizveo 
luje, za vjekovitu u narodu diku izobilno mu jamči. Ali 
eno, kad vidim jošte oslobodjenje Jer us o- 
limskoga grada, dvoumim u sebi istom, tko je 
veće od propasti zadobio oslobodjenje, pisalac ili pako 
po njem opjevani varoš? A kad na Suze sina raz- 
metnoga oči svrnem, zaboravim, da se one u knjizi 
samo tako gorko prolievaju; i misleći da ih vidim u 
očima rasplakana sina: pomislim odmah u sebi: jao, 
4sL mu je majka mila za otrti mu ih, čim inako u slavi 
<TundulićeYOJ ronit će ih bez prestanka kroz sve vieke! 
bmedju premnogih drugih djela vuče mi na se oko 
Icruna Davida kralja u prahu ležeća. Težina od pokore 
okrunjenoga proroka tako lako prenesena je po Gun- 
-duliću u jezik ilirski, da je jedan od prenaučnih gra- 
<ijana dubrovačkih velikim uskićenjem pokliknuo: 

„Regia dum patriis donas oracula musis. 
Te regem illyrici carminis esse doces.'* 

O kolike ne ima u njem dike cieli narod ilirski, i 
koliko se mi pred čitavim svietom ponosit ne možemo, 
tl2t imamo zastupnika, koji naroda našega duh pred 
svietom kroz sve vieke očituje. Ah, kvar je samo, da je 
u našoj ravno strani od zemalja ilirskih još tako pre- 
malo poznat; čim tako liepe stvari u ojem i u mnogih 
-drugih nahode se, da kad bi njihova djela pokusili, 
nikad naša ne bi želja bila za tudjom bolje nego do- 
maćom ginuti hranom duševnom. Osobito pako u Gun- 
dulićevom načinu pisanja naći ćeš prečisti glas naroda 

I -H3- 



tvoga; u njem kao u kipu svu unutarnju moć i krepost 
duha ilirskoga živim glasom izraženu smotrit ćeš: 
buduć da je narod naš krepak, Ijubeć istinu, oštrouman! 
i u svem i u dobru stalan, jednom riečju, nijednoga zna- 
menja u općenito od kakovenibud falinge, kao varanja 
ili vjetrenosti, kako se u drugih narodih često pazi, ii 
duši svojoj ne nosi ; zato se nije čemu čuditi, da on, koji 
narod svoj vaskolik u srcu zatvoren nosaše, premda 
je jošte pred dvjesta godišta živio, natpjeva u nekoji'r 
djelili najnovije inostrane pjevaocc. 



Tebe sad, vječni Bože, opet priklomto molimo, 
primi sva ova na veće slave tvoje u puku ilirskom ra* 
širenja. Malen vjenčao ovaj na grobu pokojnoga pjesnik;! 
u tvoje božanstvene ruke predajemo, jerbo ne nioži 
drugdje nego ii svetom naručaju tvojem svet i vjekovi 
ostati. Primi ga dakle kano od djece tvoje, Roja ugodni 
slast nalaze u darih, koje ti dušam njihovim blagosti v( 
udielio jesi. Ta ti. si nam, Bože, ti jedini nježnu rados 
ovu, ovu nedužnost uspomene, ovo besjeae moje po 
uzdanje, bez koga te nitko ljubiti ne može, u prsi usadio 
Ti si kroz slatki glas pjesnika hvaljenoga, kao njemi 
tako i nam istim prebistroga veselja vrutak otvoria 
Jer kada on, premda inako prvi vladalac skupnovladanj 
dubrovačkoga, toliku bez svake oholosti nježnost u dui 
svojoj nosio je, da pri šumećem potočiću, pod sjenor 
hladnoga jagnjeda, pod dubom na zelen brežulja 
ugodno naslonjenim, il uz vrutak na mahovit kame 
lagano propadajući, tako veliku nalazaše radost; tk 
mu ćućenstvo bezgr jesnoga ushićenja ovoga, koje ' 
prostije duše scienile kao nedostojno, da sc na mjest 
ovom i samo spomene; tko mu, rekoh, sve ovo uli 

- 144 - 



ši-će, nego ti, ti jedini, predobri i premilostivi o£c* 
nebeski? ti, kojemu je narav svakolika, od najmanjega 
n prahu mravca do najvećega slona, od trave zelene do 
jasne zviezde na nebu, kao crkva jedna od izvrsnosti 
neumrle! Kad nadalje on od onih, koji zlobu i nenavist 
nose u srcu i sumnje u pameti, ne bi li janje od lavii 
il druge koje okrutne zvieri narav imalo; kada, velim, 
oa od ovakovih uklonjen i kao pjesnik u samotnoj na- 
ravi nastanjen; sad slušajući od juga medju lišćem jag- 
njedovim šaptanje, sad prisluhivajući sa svom dušijio 
Ijuven glas od šarenih ptičica po gorah, sada pako gleda- 
jući kako bistroga potoka srebrne iskrice niz hiljadu 
drobnoga kamenja padaju ; kad on pri svem ovom kroz 
sva ćutenja činio je daždit u dušu svoju tihu od radosti 
rosu, čiji bijahu to darovi? ako ne tvoji, Bože dobri, 
koji si hrana i slast svemu stvorenju. Kada napokun 
Gundulić naš očima visokoga uma svoga u nebo gleda* 
jući uznosaše vrh zviezda ciela carstva jednim glaso- 
\'ite lire svoje poudrenjem, il usuprot pako u žicu uda- 
rajući oštriju utapljaše Muhameda i mjesec njegov t. 
ponore od pakla: nije li tvoj, o Bože, vrh njega modri 
zrak, nisu li zrake od sunca tvojega kroz granje, vjetrići 
iizljuljano, polukavajući radovale se i veselile nad neiz- 
mjernim svietom, kojega ti u malen mozag čovječji to- 
likom oblašću i mogućstvom postavi? U tvom dakle, 
prežarko s nebesa sunce, koje na sto načina s prc- 
.slatkom radošću liečiš udarce one, kojimi zloba co- 
vječanska tvoje u duhu i istini štovaoce proganjat je 
obikla, u tvom, rekoh, domu presvetom h djetinskira 
pouzdanjem ponavljamo one rieči tvoje: „ne bojte 
se onih, koji tielo ubijaju, duše pako ubit 
ne mogu"; i n^e iste u današnjem dvjestaljetnoni 
svetkovanju, kojim kano u kipu jednom slikuje se na 

Parao Stoos. — 14& — 13 



žemlji vjeicovito tvoje dobrih - naplaćenje na nebu, 
umjesto lovorova vienca slugi tvojem Ivanu u zahvalu, 
da je na vječnu diku tvoju toliku narodu našemu ostavio 
slavu, pred ovim liesom, pred ovim svetim oltarom i u 
svetoj kući ovoj kroz tvoju, Bože, desnicu predajemo. 
Amen. 



Josipu barunu lelaČiČU Bužinskomu 

prigodom imc^noDonja Sooje prcuzoišcnosti Banom od trojcdn« 

kraljeoihc. 

Preuzvišeni gospodine bane! 

Uzhićenje moje vrh uzvišenoga Vašega na dosto-= 
jslnstvo banske časti od tro jedne kraljevine naše nisam 
kadar perom opisati! 

Sad već ono, za što jedino na ovom svietu živem, 
naj mre mile moje domovine sveto narodnog preporo- 
djenja djelo, koje se na temeljih velike ideje Isukrstove 
za' sreću i šlavii naroda našega, na temelju najsvetijih 
čovječanstva prava, to jest: slobode, jednakosti 
i b'ratinstva, riečju, ha temeljih ljubavi i prdsviet- 
ljenja kroz domaće narodne sile osniva, ovog, velini, 
narodnog preporodjenja djelo — tolikoputa iiušman 
skim potresom u zemlji našoj uzdrmano — - dobilo je »S 
Vami toli ožudjenu i od svih vjernih domovine sinova 
proti , nečovječnim napastovanjem kriepko zahtievan« 
zaštitu ! , • 

Dobila je draga dlbmovina naša pristojni naro* 
nom voljom posvećenoga . i sjajnu budućnost trojednt 
kraljevine — uz savez s ugarskom krunom — jurve za* 
počimajućega vodjul 




nadgrobni spomenik u Pokupskom. 



Sadržaj. 



Strana 

Pripomenak , . . III. 

Pavao Stoos (1806.— 1862.) V, 

I. PROBRANE PJESME. 

Kip domovine vu početku leta 1831 3 

Putnik domovini 9 

Kedužnost, Bog, Domovina 17 

Žcrjavi 19 

Ptica u kfletki 21 

Ja i tužna vila 23 

Gflica . ... 28 

Molitva domoroca , 37 

Poziv u ilirsko kolo 39 

Ljubav ilirskog junaka prema svojoj majci pri odlasku na 

vojsku 4,^ 

Amazonski srca odziv mladih sestrica ilirskih uz ljubav 

braca na vojsku odilazećega 44 

Dtkuda je naša sloga 46 

Obličaj pjesnika vrhu magle, Klevetnikom ...... 49 

^av ilirski pred bitkom kod Siska godine 1593.-. . . - 50 
pjesma s likom polag napjeva g. Kreutzera iz opere „Za- 
kletva'*, pjevana u akademiji danoj po duhovnoj 

mladeži zagrebačkog sjemeništa 5A 

- 149 — 



strana 

Prve misli u povratku zdravlja 55 

Tužna uspomena 57 

Slava Zagrebu od kupskih bregova 59 

Doniorodna Matica braći Čehom i ostalim svojim prija- 
teljima .62 

Riječ k pomirenju 64 

Čovjek u Bogu 68 

Zadnja utjeha rastuženom srcu mojemu 71 

Rodoljubna osvjesnica 73 

Vruća molitva za dragu domovinu 75 

/Moja jedina utjeha 76 

Na uspomenu župljanom poslije smrti moje . . ... 78 

II. PRIGODNICE. 

Zdravica Gjuri Hauliku prigodom namještenja na bi- 
skupsku stolicu god. 1838 87 

JuHjani ud. Gaj rodj. Kovač. Tuga ilirskih vila na grobu 
mnogopočitanoj domorodnoj gospoji preminuvšoj 18. 

prosinca 1839 ' . . 89 

Janku grofu Draškoviću Trakošćanskomu. Na sedamde- 
seti dan rodjenja 20./X. 1840 91 

Dru. Ljudevitu Gaju prigodom njegova povratka iz Dal- 
macije god. 1841 ..'!!, 95 

Ivanu Kollaru . , , 101 

Ljudevitu Gaju prigodom godovnoga dana na Psarjevom 

25./Vni. 1841. . / 104 

Josipu barunu Jelačiću Bužinskomu pukovniku g. 1847. lOft 

Josipu barunu Jelačiću Bužinskom«u prigodom imenovanja 

banom trojedne kraljevine god. 1848. 109 

ni. SASTAVCI u PROZI. 

Pavuk i mravci . ,- . . . . . . . ... . . . 121 

Odgovor na sastavak „Salon u. Zagrebu*'^ .-,j ..v . • . 124 

- lao — 



Strana 

Biatinska reč gledeć na osnovu starinskoga ilirskog pra- 
vopisa 129 

Govor prigodom dvjestagodišnjice uspomene najglasovi- 
tijeg hrv. pjesnika Ivana Gundulića 134 

List Josipu barunu Jelačiću Bužinskomu prigodom Ime- 

novanjia banom g. 1848 • 147 





^r'^i::«yi^^:,v"^:^ 



1 . 



This book should be returned to 
the Library on or before the last date 
stamped below. 

A fine is incurred by retaining it 
beyond the specified time. 

Please return promptly. 




•^ 



^